Ne pratim sport. Nisam uopće sportski tip. Kad sam bio klinac, navijao sam za Dinamo. S 15 me je to pustilo. Otišao sam u grad, na tulume, na rokenrol brijačine – o sportu nisam nikad više ni čitao, ni slušao, niti išta znao. Jednostavno me nije zanimalo.

I danas – puno godina poslije,  situacija je ista. Prođem pored nogometnih, rukometnih, bilo kakvih stadiona, a da ni ne pogledam u njih.Ne znam nabrojiti Dinamove igrače – ponekad pogledam utakmicu nogometne repke, ali u kafiću uz pivo i društvo. Ne živciram se hoće li pobijediti ili ne – pivo je uvijek hladno i dobro. Nedavno me je netko pitao što bi uradio da dobijem besplatne ulaznice za nedavne utakmice u Rusiji. Ja rekoh da bi ih vrlo rado prodao ili poklonio nekom drugom.

Ali jutros sam nakratko promijenio mišljenje. Stigao mi je mejl od prijatelja, kratki You Tube zapis nekog sporta koji mi se, kako bi, valjda, sportaši rekli –  “na prvu svidio”. Ne znam o kakvom se sportu radi, ali kad bi se u Petrinji oformila ovakva ekipa, rado bi potrošio dio svog vremena na sport. Što me tu privuklo da zavolim bar malo sport – nemam pojma.

Ali mi se sviđa.Ponio bi i pivo na utakmicu.

M.Šantek

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here