U sobi kuće u petrinjskoj ulici Otona Kučere, već 20 godina stoji prazna, davno konzumirana konzerva Ožujskog piva na kojoj je fotografija jednog od najpoznatijih i najvećih bendova svih vremena u rok muzici – The Rolling Stones i najava za njihov zagrebački koncert na hipodromu, koji je prvotno bio najavljen za 28.5.1998., ali je odgođen za 20.8. te vruće godine. Ta konzerva u kući mog prijatelja, svjedoka ove jedinstvene rock priče, podsjetnik je na taj nikad prije, niti ikad poslije viđen koncert takvih razmjera u zemlji hrvatskoj.

Tog ljeta Hrvati su mogli doista uživati i biti ponosni – hrvatska nogometna reprezentacija se vinula u vrh svjetskog nogometa i na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Fracuskoj osvojila treće mjesto brončanog sjaja, a par mjeseci poslije toga, horde rock hodočasnika iz Hrvatske i okolnih zemalja krenule su prema travnjaku zagrebačkog hipodroma blizu nasipa Save u Novom Zagrebu.

Dogodili su se rijetko viđeni prizori desetaka tisuća ljudi koji satima prije koncerta leže na travi u i oko hipodroma, koji se iz sata u sat punio strahovitom brzinom ljudima koji su pričali raznim jezicima, ali sve ih je povezivala rock nit. I ekipa hodočasnika iz Petrinje je krenula prema metropoli i kad smo stigli na mjesto događaja svoj nastup je završavala škotska rock predgrupa Big Country, a pošto su bile rigorozne i vremenski duge provjere za ulazak na hipodrom, nismo stigli niti vidjeti niti čuti te momke koji su dobili priliku zasvirati prije samih Stonesa.

The Rolling Stonesi su te godine bili na turneji koju su nazvali po njihovom tada aktualnom albumu Bridges to Babylon iz 1997 i kao 95 koncert te turneje koja je započela u jesen 1997. u Chicagu, izabran je Zagreb (kojeg su posjetili 21.i 22.lipnja 1976.).Oprema koja prati ove rock besmrtike je također bila impozantna – postojala su tri tima  koji sedam dana prije koncerta u gradovima koji slijede na turneji doslovce grade pozornicu široku 50 metara, 25 jduboku i tešku 350 tona koju je dovezlo76 šlepera, a osoblje koje ju gradi se dovezlo u 10 autobusa. Strujom ju opskrbljuju 4 agregata, a zvučnici su imali snagu od nevjerojatnih 252 tisuće Watta. Postavljena je i mala pozornica do koje u zraku vodi hidraulični  most težak 15 tona, a dugačak 52 metra. Svi ovi zastrašujući podaci ukazivali su da za ulaznicu koja je koštala 200 kuna ćete sasvim sigurno dobiti neviđeno dobar zvuk i rasvjetu. Reklo bi se – tako i bi.

U jednom trenutku, pozornica, mrtva, ugašena i u potpunom mraku je počela pulsirati slabim svjetlima, što je bio znak da se nešto sprema. Publika je odmah reagirala vriskovima, a onda je sve doslovce eksplodiralo u vrtlogu svjetla i ukazao se džinovski ekran na kojem se pojavio Keith Richards i udario planetarno poznati gitarski rif pjesme Satisfaction. Zatim je na scenu dotrčao Mick Jagger i neponovljiva čarolija je započela. Bili smo svjedoci dolaska The Rolling Stonesa. Po cijelom prostoru za publiku – koje je bilo preko 80 tisuća, postavljeni su šankovi s pivom (popilo se 50 000 litara “ožujske”) i kiosci s pečenim kobasicama i sendvičima.Moja ekipa je stajala stotinjak metara od bine u masi ljudi natiskanih kao sardine u konzervi, neki su se pokušavali probiti što više prema bini, ali ne ide to samo tako, primjetih da je neka nepoznata ekipa došla na ideju da se popne na krovove kemijskih WC-a poredanih u niz, pa smo tako jedna Natalija iz Češkog sela petrinjskog i moja malenkost uz solidarnu pomoć pruženih ruku nepoznatih braće i sestara popeli se na krov Toi – Toia. Pred mojim očima pojavila se nevjerojatna količina ljudskih glava, cijelo more tjelesa u pokretu ispresijecano svjetlosnim udarima raznih boja i Mick Jagger u mojoj ravnini. Trenutci koji se pamte cijeli život, raširene ruke i nevjerojatno dobar glas Lise Fisher prateće pjevačice benda u pjesmi Gimme Shelter…..

A onda smo se vratili u zbilju na grub način. Redari su nas spustili i “otjerali” na početne pozicije.U jednom trenutku počela je i kiša padati (naravno, nikome nije zasmetala), a Stonesi su se hidrauličnim mostom prebacili visoko iznad naših glava do male bine – 50 metara usred publike i odsvirali tri pjesme.

Stonesi su ovu čaroliju završili nakon 2 sata i 20 minuta uz Brown Sugar i nevjerojatnu količinu iz topova ispaljenih srebrnih konfeta i vatromet na kraju. Bina se ugasila. Show je završio. Onaj što se kaže – jednom u životu.

I danas, dvadeset godina poslije, ja znam gdje sam bio 20.8.1998.

Gledao sam uživo najveći rock bend na svijetu.

M.Šantek

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here