Davnih, kasnih šezdesetih kao srednjoškolski podstanar u, tada, zagrebačkom predgrađu susreo sam se s neobičnim fenomenom. Stanovao sam u kući s još sedamnaestoro podstanara raspoređenih po dvoje u sobi kod jednog postarijeg bračnog para. Za ono, a bome i ovo vrijeme uvijeti stanovanja bili su solidni. Sobice uredno i funkcionalno namještene a svake dvije sobe zasebnim ulazima imale su zajedničku čajnu kuhinju i kupalo. Fenomen je što su vlasnici kuće bili bračni par koji je doselio iz okolice Otočca prodavši tamo obiteljsko imanje te sagradivši ovdje, tada u predgrađu Zagreba, danas širi centar, veliku obiteljsku kuću. Fenomen je i u tome što su oboje bili nepismeni pa smo im povremeno morali čitati novine koje su uredno, svakodnevno kupovali. Usprkos nepismenosti nije bilo šanse prevariti ih u računanju za stanarinu, struju, vodu i ostale komunalije. I ta je obitelj bila samo jedna od mnogih koje su tih 50-tih, 60-tih krenule za indistrijalizacijom i boljim životom koji su im pružala urbana središta za razliku od njihovih prelijepih krajolika koji su im nudili samo ljepotu i škrtu zemlju.
Na koncu sve vrijeme od tada ti prelijepi krajevi Hrvatske davali su samo iseljenike od kojih se mnogi nikada nisu niti turistički vratili svom kraju. Tužno je da kroz sve to vrijeme nitko nije iznašao resurse s kojima bi zadržao stanovništvo ponudivši im, osim prirodnih ljepota, uvjete za dostojanstveni život. Još socijalistički pokušaji „silovanja“ dogovorne ekonomije i neprirodnih industrijskih resursa neslavno su nestali, a novijih nije niti bilo stoga danas, uz sve druge nedaće koje su pogađale ova područja, imamo prelijepu ali pustu Liku najčešće prepuštenu modernoj poslovnoj politici drvokradica te divljem životinjskom svijetu koji, pomalo, i ljubiteljima prirode izlazi „na uši“.
Da Lika, ipak, nije pouzdano ispražnjena pokazalo se jučer kada je Darko Milinović, lički župan i HDZ-ovac u ostavci poveo desant na Središnjicu HDZ-a u Zagreb. Dvjestotinjak članova doputovalo je u Zagreb, iskrcalo se pred Središnjicom HDZ-a i okupiralo je na nekoliko sati.
Neobičan događaj u Hrvatskoj a posebno u hrvatskoj najbrojnijoj stranci i dan poslije ostao je, nekako, nerazjašnjen. Sporno je, u tome se jedino svi slažu, da su izbori jedan – na jedan već treći put odgođeni, a nitko još uvijek nije pružio valjan razlog za to. Sve se svodi na insinuacije, a kada treba u nekog uprijeti prstom ništa. Govori se o prijetnjama, zastrašivanju, pa čak i o pokušaju ubojstva odvrtanjem vijaka na kotačima službenog vozila. Što je istina, što priča vjerojatno se nikada neće vidjeti. I kao da je to nešto novo u izbornim procesima. Svojevremeno sam i sam bio u sličnom demokratskom izbornom procesu koji je „uredno“ završen kako je netko (?) zapovijedio. Prijetnje, uvrede, razbijeni retrovizori i stakla, to je samo izraubani folklor sve ostalo je povijest ili će to tek biti.
Jasno je jedino dan poslije da je Darko Milinović u zenitu političke karijere.
Tih dvjestotinjak stranačkih mu prijatelja koje je dovukao u Zagreb larmajući je ušlo u zgradu Središnjice gdje ih je, na koncu, dočekao njihov povjerenik kojemu je, i tako, zadaća da se brine u tim članovima. Natezali su se tu oko četiri sata pa se vratili kući uz obećanje da će se izbori održati što su znali i prije.
Glavni tajnik Jandroković je još prije podne kazao da autobus-diverzante neće nitko dočekati u Središnjici a to je ponovio i tajnik Kuščević. Da nije baš u redu da ignoriraju toliko članova ponudili su doček trećeligaške postave Ressler-Sesvečan koja je, na kraju, zamijenjena povjerenikom Nekićem.
Iako cijeli događaj i nije nešto popraćen u informativnim emisijama mislim da, u zbilji, i nema neko veliko značenje. Jedino značenje je da predsjednik i društvo ne opraštaju neposluh i ako baš i nisu trebali ignorirati i poniziti tih dvjestotinjak članova koji su, vjerojatno, u konačnici bili sretni i zadooljni što proviriše kroz vrata jednog od hramova hrvatske politike.
Ovo je Milinovićev drugi pokušaj, po meni, neslavno propao jer je, bar pred javnosti, popustio da bi na kraju ispalo: „Darko u Zagreb, Darko iz Zagreba.“ Ostaje, jedino pitanje da li će hrgasti Darko ostati na ovim pokušajima ili će puknuti i zadnji joker koji mu je preostao?
U kojoj mjeri ovakav pokušaj uopće može naškoditi HDZ-u? Nimalo. HDZ je prevelika stranka s moćnom infrastrukturom da ovakvi nemušti pokušaji mogu biti čak i korisni kako bi ukazali na organiziranost koja ne dopušta soliranje ali i potvrdili činjenicu da i nedodirljivi lokalni šerifi imaju svoj vijek trajanja što će, vjerojatno, potvrditi i ti izbori koji slijede.
S druge, pak, strane pitam se, poslije tog putovanja u Zagreb, koliko je uopće stanovnika ostalo „čuvati“ Liku na tragu tihog egzodusa iz rečenih šezdesetih ili to uopće nije briga niti ovog koji odlazi, niti onog koji dolazi ( koji je i tako u Zagrebu ) ali, bome, ni Središnjicu.
Marjan Gašljević

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here