Kultna tribina Preludiranje pod vodstvom Milka Kiša, pjesnika i člana benda Hladno pivo, sinoć je ponovno otvorena poezijom i prozom petrinjskog autora Marija Lovrekovića. Svake srijede, u Rock & blues baru (Aleja Matije Ljubeka 33), uz samo jezero Jarun, moći ćete uživati u književnosti i glazbi. Lovrekovićeva makabrična poezija i stil kojom dominiraju elementi tragike kakve je moguće pronaći u Georga Trakla, Janka Polića Kamova ili, pak, općepoznatoga Edgara Allana Poea, nikoga nije ostavila ravnodušnim, a on se uspješno predstavio zagrebačkoj publici. Osim Milka Kiša, u glazbenom su dijelu sudjelovali Ivan Novak, Jakov Zidarić, Miro Lončar i Robert Međurečan.
S obzirom na tragični događaj i veliki gubitak na književnoj sceni, autori su se prisjetili preminuloga Roberta Roklicera čitanjem njegovih stihova, a mnogi i vlastitom poezijom.
U nedostatku dovoljno velike i adekvatne riječi, završavam istoimenom pjesmom Ivanke Blažević Kiš:

„Zanimljivo je da iza svakog čovjeka
ostane barem jedna riječ.
Eskapada.
Ta je riječ ostala iza jednog pjesnika.
Za njega, bijeg, veliki bijeg od svega.
Spaliti sve svoje pjesme kao da pališ sebe.
Nikada više ne podići glavu.
Pored svake od tih pjesama, rekao si, ostao je
gorak okus i čikovi. To što si u njima pjevao,
nestalo je, izgubilo se.
Samo te sada promatraju prazne riječi, potrošene
vremenom i promjenama.
Odavno u njima nema mene, nastavio si, pojele
su mi vid. Bojiš se da ništa više nećeš usnuti.

To je najlakše, govorila sam mu.
Samo ti bježi od života!
A tko će pisati stihove o prolaznosti, nepravdi,
razbijenim emocijama, o sreći kad procvjeta
trešnja? Tko će?
Šutio je.
Nitko, baš nitko neće kao što bi ti.
Ja te poznajem.

Mogla bih čak i ukrasti tvoj nenapisan stih,
napisati ga umjesto tebe.
Na primjer:
Kad si blizu mene, kao da sam
pod mekanim, nebeskim kišobranom.

Ili:
Večeras sam sam, pijan,
od mirnoće tamnog jezera.
Ili:
Povukao sam nebeski konopac,
da mi bude blizu ruku kad
me uhvati nostalgija za domom.

Ali, to nije u redu.
Ne želim posuđivati tvoje riječi.
Ti si taj koji bi ih trebao napisati.
Iza svakog čovjeka ostane riječ.“

Matea Andrić

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here