Ovo je stvarno nevjerojatno. Svaki dan kad otvorim novine, vidim vijest da je opet netko poginuo u prometu negdje u Hrvatskoj. U Hrvatskoj ima 4 milijuna stanovnika. Prošle godine (2017) poginula je 331 osoba. Moglo bi se reći da svaki dan u godini pogine u prosjeku jedna osoba (točnije 0.9 osoba). Ako usporedimo s Holandijom, onda je to ovako: u 2017. godini poginulo je 613 osoba. U Holandiji živi 17,5 milijuna ljudi. To je četiri puta više nego u Hrvatskoj. Da bi se to usporedilo, mogli bismo reći da kada bi u Hrvatskoj živjelo 17.5 milijuna ljudi, onda bi u prometu palo 1448 žrtava. Ili obratno. Da Holandija ima 4 milijuna stanovnika, onda bi u prometu palo 153 mrtvih. U svakom slučaju, moj zaključak je da u prosjeku pada 4 puta više žrtava u Hrvatskoj. Koliko čitam po novinama, velika većina žrtava padne jer su šoferi pijani. Sjetimo se one cure iz Rijeke (političarke) koja je, u stvari, velika pijandura. Da se razumijemo: Što se mene tiče, može se ona opijati koliko hoće i može biti političarka koliko hoće ali nikada ne smije sjesti za volan pijana. Tako pijana je ubila ni krivog ni dužnog čovjeka, oca malog djeteta. Uništila je život tri osobe. Oca koji je poginuo, djeteta koje će rasti bez njega i supruge koja je postala udovica. Pošto je ona političarka u Rijeci, neće dobiti ni dana zatvora jer će je njeni politički prijatelji spasiti.

Uglavnom, ima dosta pijandura koji prouzroče nesreću u kojoj netko pogine i onda dobiju uvjetnu kaznu i ciao đaci. Druga sorta koja pravi nesreće su mladi ljudi koji još nisu iskusni vozači a blesiraju se autima od bogatog tate. Oni razbijaju aut, a onda ih otac zaštiti tako da plaća sve troškove i skupe advokate koji takve sinove oslobode robije. Treći problem su ceste u Hrvatskoj koje nisu baš sigurne. Tako dolazi do kombinacije loših cesta i ludih šofera.
Holandija svake godine troši milijarde eura da se ceste i putevi poboljšaju. U mom gradu ima jedna dosta duga ulica u kojoj se brzo vozilo. Općina je odlučila da svakih 10 metara postavi ležećeg policajca. Na tom kilometru ima svakih 10 metara ležeći policajac. Sad mi tu ulicu zovemo „Aleja ležećih policajaca“. Da li to pomaže, naravno. Sad se vozi jako sporo da se auto ne potrga od silnih ležećih policajaca. Promet je još uvijek gust ali se vozi 30km na sat. U dijelovima grada su svako raskršće povisili za 30 cm tako da se auti razbiju ako se ne uspori. Sve u svemu to sve košta puno love ali se stalno smanjuje broj žrtava. Najljepša akcija je akcija koja se zove BOB. Bob je muško ime. O čemu se radi? Kad se ide na ples ili na neku feštu, ljudi se dogovore tko će biti BOB. Bob vozi i ne smije piti. Ostali u autu nisu BOB pa smiju piti koliko hoće. BOB njih poveze na feštu i nakon fešte ih odveze kući. Slijedeći put izaberu nekog drugog da bude BOB. Šofer nije pijan i ne radi gluposti na cesti. Broj mrtvih se smanjuje. BOB akcija je provedena u cijelom Beneluxu i svi znaju tko je BOB i koja mu je uloga.
Sve u svemu, treba uložiti velike novce da bi se broj mrtvih u prometu smanjio. Da li je hrvatska Vlada spremna uložiti milijune da smanji broj žrtava ne znam ali znam da će, ako se ništa ne učini, broj žrtava rasti. Čak i da ostane isti, situacija je loša jer nije baš lijepo čitati u novinama kako svaki dan netko pogine u prometu. Mogao bih reći: „Ma baš me briga!“ No, može mi se dogoditi da dođem na odmor pa da me negdje na ulici pokupi neka pijana budala kojoj se baš fućka kakvi su propisi. Iako se ja držim propisa, to mi nije baš nikakva garancija da ću ostati živ. Puno veća je šansa da me na pločniku pokupi neki pijani Hrvat nego da me ubije neki muslimanski ekstremist u terorističkoj akciji.

By Marijan Jozić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here