Tko bi to didovinu mukte

Ni kriv ni dužan nedavno sam svjedočio pregovorima oko pokušaja prodaje komadića „didovine“. Naime, sjedeći na terasi kućice koja se nalazi tridesetak metara od trobojne crte na urbanističkom planu slušao sam pokušaj dogovaranja krčmljenja famozne „didovine“. Crta koju spominjem naime na urbanističkom planu, kao, podijelila je dio na kojem je predviđena gradnja i tzv. „zeleni“ dio stoga i jest trobojna – crna, crvena, zelena. Na zemljovidu to izgleda zanimljivo ali u praksi, izgleda, ne znači uopće ništa. Bar za smrtnike poput mene.
S terase, dakle, imam pogled, s jedne strane na more, a s druge, na oku ugodno, zelenilo iza te trobojne crte. Izgleda ne zadugo.
Tog popodneva u uličicu je zatutnjala „šestica“ upravljana po istetoviranom Rumonji s navučenom dva broja manjom potkošuljom radi isticanja nabildane figure, te se zaustavi na livadi iza šarene crte. Iz šestice iskočiše madre i padre te odmah krenuše u pregovore s dvojicom likova koji su ih čekali „iza crte“. Rumonja je samo šutio izustivši tu i tamo samo: „Daj mama, znaš da mi treba.“ Padre bi samo tu i tamo prozborio: „Ne dam.“ Dok je madre kreštećim glasom neumorno kokodakala. Pedest, sedamdeset, osamdeset, sto. Dok su izvikivali iznose u eurima ujedno su koracima mjerili česticu od te povelike zelene površine na kojoj su, sjećam se, pasle nekad koze i ovce.
Teško je bilo pratiti skoro dvosatno kokodakanje, a nešto mi nije bilo ni u interesu. Ta bitka za „didovinu“ već mi odavno ide na uši. Te branili smo didovinu, nudili život da je odbranimo da bi nam sada uzeli didovinu neki strendžeri. Za lovu, naravno. I dok pogledom šaram po nepreglednim pustopoljinama otoka koje polako nestaju u šarenilu krovova i krovića, betonskih terasa i asfaltiranih dvorišta, pokušavam izračunati koliko je para „kapnulo“ za didovinu i kuda su te pare usmjerene. U sjećanju mi je događaj od prije nekoliko godina. Isto tako, nekoliko dana, drečalo se oko nešto kvadrata didovine. Dogovor je pao a već sutradan mladi „gazda“ ponosno se provozao u TT-u. Škripa guma i oštra kočenja svakome su skrenula pozornost. Sutradan ujutro TT vidjesmo zgužvanog na suhozidu. Mladi gazda je, srećom, samo lakše ozljeđen ali je ipak morao novo brojanje tridesetak koraka didovine odgoditi za neki kasniji termin.
I dok je, neki dan, Hrvatska vlada odbacila Zakon o porijeklu imovine istovremeno naš susjed Orban donio je odluku o zabrani prodaje zemljišta strancima. Za Orbana stranci su i svi građani Europske unije koji nisu Mađari. Da li je Orban stavio zabranu na prodaju mađarske zemlje da mu građani ne bi prodavali po Mađarskoj pa kupovali didovinu u Hrvatskoj?
I dok dvojimo o razlozima Orbanove zabrane o Plenkovićevoj odluci nema dvojbe. Zamislite samo da se netko od hrvatskih „institucija“ pokrene pa započne istraživati od kuda imovina, recimo, radnicima Uljanika. Kako su se ti bogatuni s više od 46 posto dionica dočepali tih dionica. Odakle.
Kada bi ih pritisle „institucije“ možda bi procvrkutali da su djelili informacije i novce s, možda IDS-ovim Jakovčićem ili povlaštene informacije sa sindikalistima koji su sve vrijeme čučali u nadzornim odborima? Stoga, dakle, zakon ni u primisli.
I dok se mi čudimo svemu i svačemu kako nam nije jasno koliko su univerzalni naši ljudi s vrha politike i godpodarstva. Eto, do jučer uspješni gospodarstvenik i uspješna financijska stručnjakinja odjednom se baciše u književne vode. Pišu knjige i neke crne bilježnice. Možda je književnost naša budućnost, s pravom se pitamo. Naravno, onaj drugi dio s vrha koji još nije počeo pisati samo se smješka uz opaske: „Pa nema se tu što novo kazati. Mi smo sve to odavno znali.“ Možda i kreirali ili sudjelovali? Postavljam sam sebi glupo pitanje. Zakon je, dakle, suvišan.
Dreka i licitiranje na livadi iza šarene linije upravo je završilo. Grupa se je razišla ne dogovorivši se. Padre se je već ranije odmaknuo stalno ponavljajući: „Ne dam.“ Rumonja je zabrinuto pokrenuo šesticu, a samo je madre prolazeći uličicom psovala sve prijeteći stisnutom šakom: „Majku j….. svoju oni bi moju didovinu mukte!“
Marjan Gašljević

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here