Na svom osobnom kalendaru života zabilježit ću danas ovaj dan..
Dan bješe sedmi
Nedjelja bjaše..

Zapamtit ću ga na samom rubu srca
Jer me to isto srce ludo
Do spoznaje dovelo
Da volim te..

Previše sam te puta zanijekala
Previše se puta odrekla tvog postojanja
Previše te puta izbacila
Kao umornog psa sa pločnika..

Nisam te bila vrijedna.. Ni onda, ni sad
Nisam dostojna ležanja
U baš tvojoj postelji.. Kraj tebe
Rame uz rame, ruka u ruci

Nisam te čekala
Na peronima zaborava
Brisala sam suze konfuznice
Pa ih pred osmijehom šarmantog skretničara
Pretvarala u harlekinov histerični smijeh

Onako bahato, od uha do uha
Zaboravljala sam te na kolodvorima
Po zadimljenim kavanama..
Zaboravljala sam te gdje god bi se sjetila..

Čase vina jednu za drugom
Na iskap ispijala, ubijala onu drugu sebe
Od očaja.. Da ne vidim, da ne osjetim
Tebe, sebe, bol.. Njih..

Nju i nju..
Onu što je lijegala s tobom bezbrižna
I onu kraljicu noći crvenih ulica
Njih dvije.. Ta svijeta dva..

Nismo dostojne ni vlasi s tvoje glave
Ona i ja.. Mi ne volimo sebe prije svega
Kako bi tek mogle
Ikog drugoga

Mi nezasitne
Pune čeznje i grobnih strahova
Na rubu zgrada skačemo svaki dan
Sa petog kata neke zaboravljene građevine..

Bojimo se..
Što ako preživimo, ako ostanemo bogalj
Živjeti sa sobom i njom
Bilo bi tako pakleno nepodnošljivo..

Zaboravljale smo te..
Ona i ja nebrojen broj puta
Ali ne brini oko toga.. nije do tebe..
Do nas je.. Ja i ja zaboravljamo
I da mi same postojimo..

Zaboravljamo na peronima
U zadimljenim kavanama
Zaboravljamo na noćnim pločnicima
Zaboravljamo kad god treba…

Tko smo..
Što smo..
Odakle smo..
Zašto smo..

Te divne kako nas nazivaš
Te putene
Te tvoje, svačije
Te ničije

Ona i ona

Isabella Dolce

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here