Lisica i buhe

Lisica je u narodu oduvijek priznata kao lukava životinja koja svoje lukavstvo koristi u raznim prigodama. Jedno nevjerojatno lukavstvo lisica koristi da bi se sa tijela riješila raznih nametnika, prvenstveno buha. Ona, naime, najčešće s buta, isčupa gubicom pramen dlake koji drži u gubici, a onda polako unazad ulazi u vodu umočivši najprije rep, pa onda dalje mic po mic. Buhe bježe kroz krzno pred vodom a ona strpljivo čeka dok se sve ne okupe u čuperku dlake koji strpljivo drži u gubici da bi ga na koncu odbacila i prepustila vodi skupa s nametnicima koji su se tu okupili.
Ovu kratku pričicu sam Vam ispričao sve sluteći da bi se krajem listopada ili početkom prosinca u Hrvatskoj mogli održati prijevremeni parlamentarni izbori.
Naime, previše je signala dano u posljednjih nekoliko dana koji mi nekako znače prema ovakvom konačnom scenariju. Gotovo dvije godine od kada je Plenković na čelu vlade i HDZ-a, mnogi mu spočitavaju mlakost i anemičnost kako mu tepaju podrugljivci. Dolaskom na čelo stranke obećao je da će stranku promijeniti. Na mnogobrojne izazove, što iz stranačkih redova, što sa svih drugih strana najčešće je ostajao „mrtav hladan“ dok bi se svi, i oni „za“ i oni „protiv“ pjenili spočitavajući mu neodlučnost. On je, uvijek, čakao da stvar „sjedne“. I tada bi se vidjelo da je ili imao pričuvnu opciju za rješenje problema ili bi „stvar“ otpala sama kao u onom vicu o oboljelom bogatašu od nepoznate spolne bolesti.
HDZ je velika stranka. Stranka s infrastrukturom i šarolikim članstvom po svim elementima i strukturama. Tako velika stranka s tolikim brojem članova ( u hrvatskim razmjerima, dakako)  koja je nastala u vrijeme kada je bilo biti ili ne biti za Hrvatsku i nije imala previše vremena baviti se nečim što nije obrana Hrvatske. U ta „zgužvana“ vremena naravno da su se ugurali i mnogi kojima je na umu bilo nešto sasvim drugo od obrane vlastite domovine i koji su bez imalo skrupula često i u ime stranke činili mnoga djela na štetu svima u Hrvatskoj osim sebi. Danas, i trideset godina poslije, u stranci je velik broj članova koji su ušli u nju tih godina, ne s namjerom da se bave politikom, već s namjerom da se, deklariravši svoja demokršćanska načela, stave na stranu onih koji su željeli samostalnu i neovisnu Hrvatsku. Nažalost, ostalo je i onih drugih da bi kroz to kratko povijesno razdoblje i jedni i drugi pod skute stranke uvlačili nove članove koji su, pak, sukladno svojim uzorima usmjerili svoj interes. Hrvatsku danas, na sreću, ne treba braniti oružjem. Hrvatska ima svoj smjer u kojem, pokadkad, glavinja. Da bi se to glavinjanje svodilo prema pravocrtnom kretanju naprijed potrebno je i vremena i truda. E, upravo u tome stoji sva ona glasačka potpora HDZ-u kojoj se čude mnogi upirući prstom u razna neprilična događanja u kojima, dijelom, sudjeluju i članovi. Traži se, dakle, pravi put.
Stranka je iz članstva isključila Darka Milinovića jednog od osnivača stranke i njenog visokog dužnosnika i više mandata na različitim funkcijama. Milinović mi je drag kao osoba, međutim u politici nema „dragih“ i nedragih ljudi. Cilj, cilj je bitan.
Milinović će, kažu, pokušati s zadnjim jockerom, saborskim mandatom. Jadno i neće ići. Plenković je to jasno kazao davši do znanja da mu „ruka“, ma makar i činila onu prevagu, u ovom trenutku ne znači ništa. Možda, čak, i dobru izliku.
Istovremeno notorni trgovci iz HNS-a imenuju izborni stožer a Milan Bandić cijelo ljeto „čuči“ u Zagrebu da mu ne bi što promaklo. Signali kao iz onog vica gdje „indijanci skupljaju drva biti će jaka zima“.
Pragmatično analizirajuči sveukupnu političku situaciju jasno je da je vrijeme za izvanredne izbore za HDZ i Plenkovića savršeno.
SDP kao nekad ozbiljna oporba rasipa se kao hrpica pjeska u vlastitoj pustinji.
13% Živog zida izgleda opako, ali samo na prvu. Ako znamo da su njihovi glasači uglavnom ispod trideset godina i to protestni dio upitno je da li će im u dan izbora svojim glasom i, najviše, izlaskom priuštiti taj postotak znajuči da je to grupacija s najmanjom izlaznošću.
MOST je ostao ukopan na oko 7% , a pomanjkanje političke infrastrukture čini ga sporednim igračem kao i Bandića vezanog samo za Zagreb koji je, pak, rascjepkan u više izbornih jedinica. HNS neću niti spominjati jer svaki eventualni rezultat iznad 1% bio bi ravan čudu. Čudo ili ne taj posotak ne nosi niti jedan mandat. IDS ima pak šanse da mu Uljanik i DORH dođu glave na što u Istri može poentirati samo HDZ.
Istovremeno prazan prostor nastao rasipanjem ljevice pokušavaju zauzeti neka lica, grupacije i platforme, koje se još traže i ako su pojedinačno prepoznatljiva u javnosti što, sigurno, ni blizu nije dovoljno. U neka buduća vremena ako usklade svoje liderske ambicije i shvate da je kompromis u politici izuzetno važan možda će imati što tražiti na hrvatskoj političkoj sceni.
HDZ na čelu s Plenkovićem ima, mislim, izuzetnu šansu što počistiti stranku što samostalno dobiti izbore a, ujedno, odbacivši onaj čuperak na koji su se sklonili nametnici i paraziti, donekle i očistiti hrvatski politički prostor. Kalkulacije s potporom u javnim istraživanjem po kojima, kao, HDZ i ne stoji baš nešto izgledaju sasvim drugačije kada se brojke svrstaju pa mandati izračunaju po D’Hondt-u posebno u uvjetima male izlaznosti što je za očekivati.
Čekamo.
Marjan Gašljević

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here