Znaš,
ponekad je teško živjeti
s tugom na ramenu.
Disati kao da je sve u redu,
a zapravo nije.

Znaš,
opiranje umara.
Gledaš oštricu,
doziva te,
a ti moraš ostati miran
jer moraš.

Bez obzira na bol
i gađenje koje osjećaš
prema življenju.

Spali moje knjige,
spali moje riječi,
nestat će samo na tren,
jer ti dobro znaš
o čemu su govorile.

Zato si ih i spalila.

Mario Lovreković

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here