Predrag Sekulić – bez dlake na jeziku (III.dio)

Završni, treći dio, velikog intervjua s Predragom Sekulićem. Što misli o politici uopće, vlastitom političkom angažmanu, Sisku, Petrokemiji…
PS-portal: Kolika je, po vašem sudu, zainteresiranost hrvatske politike da uopće nešto napravi, počevši od Ine pa nadalje?
P. Sekulić: Biti ću brutalno iskren. Da postoji zainteresiranost s njihove strane Predrag Sekulić bi sada bio na Kupi, vozio bicikl ili rolao, a ne bi bio u Gradskom vijeću Grada Siska, Županijskom vijeću i u politici uopće, ne bi trošio vrijeme na ovo. Ne postoji zainteresiranost, a to po meni samo pokazuje na upletenost svih političkih strana u neki dio privatizacije. Nije mi jasno da nakon pet godina intervjua, a bilo ih je barem 500, i iznošenja podataka mene nikada USKOK nije pozvao i pitao: „Ček’ sam’ malo, šta ti pričaš?“ Iz Ine me nisu nikada demantirali. Oni meni sada daju otkaz radi iznošenja poslovne tajne. Inu vode ljudi za koje nisam siguran da rade u interesu ove zemlje i ove kompanije. Ja imam sve manje živaca i bojim se da ću jednom stvarno biti proglašen za nacionalista kada kažem tko vodi koju priču u Ini i u čemu je prije toga sudjelovao, što je radio itd.. Na suđenju protiv mene svjedočiti će pet direktora iz Ine i tri predsjednika sindikata od kojih su dvoje otišli u mirovinu. Pa tko sam ja? Protiv Sanadera se ne bi skupili toliki. Što sam ja to napravio ili rekao da pet direktora (izvršni direktor Tvrtko Perković, direktorica ljudskih resursa, direktor za poslovnu tajnu, direktor za odnose s radnicima i direktor Miletić koji je sada otišao u Zagreb) dolazi svjedočiti protiv Sekulića? Zbog čega? Dva umirovljena predsjednika sindikata, gospodin Jurašinović i gospođa Maja Rilović, dolaze svjedočiti. Budimo realni, da sutra odem u mirovinu i da me netko nazove: „Hej trebao bi doći za Inu svjedočiti protiv tamo nekog luđaka Sekulića…“ Ma daj… i vi i Ina i taj Sekulić. Međutim evidentno je da su ljudi dužni. Znam da su se davale izdašne otpremnine i da su imali benefite cijeli život, a sad sve to, očito, moraju vratiti.
PS-portal: Problem Ine i RNS nije od jučer, postojao je i prije nego što je MOL kupio dionice Ine, mi imamo i problem Ploča, Cetine, Labina… Što priječi hrvatsku politiku sve ove godine da donese strateški plan razvoja energetike kao bitnog faktora stabilnosti RH?
P. Sekulić: Problem je što nigdje ne sjedi struka. Niti u politici ne sjede stručni ljudi pojedinih područja djelovanja. Ja znam u šali reći kakva je to država kada jedan Predrag Sekulić može biti faktor u politici. Politika bi, od lokalne do državne, trebala biti najviša razina gdje bi bili uključeni najbolji ljudi i najbolji stručnjaci. Mi na žalost to nemamo. Krenimo od nas, koliko Siščana poznaje svojih 25 gradskih vijećnika ili koliko može županijskih vijećnika od njih 54 nabrojiti. Tužna je istina da su ljudi ili nezainteresirani ili ne žele plivati u takvim vodama.
PS-portal: A koliko ih Vi od njih 54 možete nabrojiti?
P. Sekulić: Pa, negdje dvadesetak. Na žalost, nakon godinu i pol dana sjedenja na sjednicama ja neke ljude nisam čuo da su se javili za riječ. Još je gore od toga da čak i onda kada se radi o pravim stvarima završimo na crvenim i crnim. Tako vam je isto s tom strategijom. Ona zahtijeva jedan ozbiljan, dugoročan rad, a i to da se ona ne mijenja s promjenom vlasti. Međutim mi u Labinu imamo neke zelene, dolje na Cetini neke druge zelene i tako dalje, ali nemamo stručne ljude. I kada se pojavi stručna osoba koja ima volju vrlo ga brzo sustav, koji je tako postavljen, proguta pa on ili izgubi volju ili biva maknut negdje sa strane.
PS-portal: Pa dobro, kako to da jedna tako troma politika može vrlo žustro i živahno donijeti zakon o primjerice LNG terminalu, i koliko Vam je uopće ovaj ulazak u politiku otvorio oči? Možete li što kroz tu politiku s te pozicije napraviti ili samo životariti ili nešto treće?
P. Sekulić: Naravno da sada kada sam ušao u to da je spoznajem i vidim drugačije. Naša opcija se ne hvali s time što je napravila ili uspjela promijeniti u gradu, ali jedno je sigurno: HDZ i SDP su u proteklih 30 godina uredili sustav za sebe, bilo tko treći dobiva samo mrvice. To znam jer je potreban veliki rad, puno sastanaka, puno poziva, spoznavanja da bi došlo do skroz malog pomaka, a od njega član neke treće stranke sigurno nema osobne koristi kao ni njegova stranka.
PS-portal: Znači li to da nema mogućnosti promjena je bez te dvije velike stranke?
P. Sekulić: Na žalost ispada da je tako. Da se danas u Saboru sve ostale stranke skupe u treću opciju vjerujem da bi se ove dvije spojile u veliku koaliciju. Svatko tko je u politici zna da je to vrlo realna opcija.
PS-portal: Čemu onda Vaš ulazak u MOST?
P. Sekulić: Ja kroz MOST imam nekakvu mogućnost iznošenja mišljenja, stavova i prijedloga na Županijskoj skupštini pa i na Gradskom vijeću. Kroz učešće u vlasti u Sisku uspjeli smo progurati neke projekte i sudjelujemo u radu nekih koji su bitni za grad: sanacija odlagališta u Goričici, gospodarenje otpadom sveukupno, spajanje trgovačkih društava i objedinjavanje javne nabave, zelena strategija. Imamo dosta projekata, naravno da ne idu svi lako kao što su oni za južnu industrijsku zonu koji su zapeli zbog države. Dok ne shvatimo da će nam jedan most ili završetak autoceste pomoći i kada se prestanemo svađati (HDZ , SDP, MOST i ostali) oko toga, tek tada ćemo biti na nekoj razini kakva bi trebala biti. Ja bih volio da i u Županijskoj skupštini sudjelujemo u vlasti, jer kada ste na vlasti nešto možete pomaknuti, pogurati ili potaknuti, dok kada ste u oporbi možete se doduše svojim kritikama i neslaganjima onih na vlasti svidjeti mnogima, ali je činjenica da ne možete ništa pomaknuti od onoga što želite. Mi u Sisku kroz sudjelovanje u vlasti možemo pokrenuti neke stvari, iako nismo direktno u vlasti.
PS-portal: Kada ste već spomenuli to, kakav je Vaš stav oko izbora ravnatelja u zadnjih pola godine, zar mi u Sisku nemamo kvalitetnih kadrova da bi ih postavili recimo za ravnatelja ŠRC-a, Vodovoda itd.?
P. Sekulić: Ono što smo mi tražili je da se izbor ravnatelja vrši preko javnih natječaja, da sve bude transparentno te da se zadovoljavaju određeni uvjeti. Naravno da i tu možemo upasti u zamku i biti prevareni, isto tako mislim da ne stoji ona da na neko mjesto moramo staviti Siščana pa makar bio on i loš. Ja se recimo nisam slagao s izborom ravnatelja ŠRC-a Sisak jer mislim da je bilo boljih kandidata za to mjesto. I radilo se o slučaju kvalitetne Siščanke. No ja poštujem demokratsku većinu, ali rad ravnatelja je svakako pod povećalom.
PS-portal: Rekli ste da su SDP i HDZ u određenoj simbiozi, ali druge stranke, koje bi mogle i trebale nešto napraviti na hrvatskoj političkoj sceni, pa i Vaša stranka, malo rade na vlastitoj infrastrukturi, a mislim da je ona ključ svega i da se s dobrom infrastrukturom tek treba očekivati nešto. Koliko vi u stvari radite na svojoj infrastrukturi? Razgovarajući s Grmojom kada je bio u Panoniji stekao sam utisak da je dosta prepušteno slučaju, inerciji i jednom ili dvojici entuzijasta na terenu.
P. Sekulić: Na žalost to skoro da i odgovara istini. Svakako je naš problem nedostatak ljudi. Inače je politika kod nas spala na takve grane da se danas sramotno baviti njome i onaj tko je simpatizer i želi pomoći to radije radi u tajnosti. Budući da u Saboru imamo mali broj ljudi, a puno je posla, oni ne stignu kvalitetno popratiti ovakve županijske organizacije kao što je naša, a to je i nama samima ovdje problem. Da bi se radilo na okupljanju ljudi koji žele pomoći MOST-u treba imati vremena, jer je to jedan ozbiljan sustavni posao kome se netko mora posvetiti. Nitko od nas nije profesionalac u stranci dok velike stranke, HDZ i SDP, takve ljude imaju. Oni imaju organizaciju koja pazi na sve u što sam se na prošlim izborima i sam uvjerio. Neki obilaze svaku kuću, svakog čovjeka i znaju sve o njemu.
PS-portal: Je li to pitanje novca ili iskustva?
P. Sekulić: Mislim da je i jednog i drugog. Naravno da je novac bitan kao u svakoj priči.
PS-portal: Naime, svaka stranka dobiva iz proračuna određeni iznos za svakog zastupnika u Saboru, a isto tako i za članove u predstavničkom tijelu jedinica lokalne samouprave. Znači što ima više zastupnika i članova predstavničkih tijela stranka dobiva više novca i može više investirati u ljude koji se mogu profesionalno baviti organizacijom.
P. Sekulić: Tako je.
PS-portal: Ali zar nije za neku promjenu važnija ideja? Da li smo mi kao građani Hrvatske sazreli da radimo za ideju?
P. Sekulić: Mislim da mi kao građani jesmo, ali politika sama nije. Jer, na žalost, ako ideja nije došla od onog tko je na vlasti, bilo u gradu, županiji ili državi, ona propada. Sami smo bili svjedoci mnogih dobrih ideja koje su propale zbog razmimoilaženja u politici, zato što to nije moj čovjek predložio. Pa i u ovom gradu i županiji, a ne samo državi. Kada postanemo svjesni da se neki projekti moraju raditi deset godina, a do tada se vlast može dva puta promijeniti, onda ćemo biti zreliji za nekakve promjene. Nadam se samo da nam do tada neće svi izgubiti volju ili otići. Znam neke dobre i drage ljude koji su izgubili volju nakon samo godinu dana u politici.
PS-portal: Zar nije licemjerno ući u politiku i očekivati dobrobit samo za sebe, a ne i zajedničku dobrobit? Zašto ne ponuditi ljudima ideju da pokušaju nešto promijeniti kroz stranku, a ne samo: biti ćeš vijećnik, član nadzornog odbora, dobiti ćeš 200- 300 kuna da bi sjedio negdje? Što bi bila Vaša poruka posebno mlađima koji se, kao što ste i sami rekli, srame angažmana u politici?
P. Sekulić: Ne znam da li sam taj koji njima može prenijeti poruku, jer i sam sam pogriješio u sindikalnom sustavu, kada sam iz revolta dao ostavku umjesto da sam možda ostao i pokušao mijenjati iznutra. Međutim tada bih morao povući neke poteze koji se nisu slagali s mojim uvjerenjima. Ja mogu samo reći da sam siguran da vrijedi pošteno, ispravno raditi tako da možeš uspravno koračati kroz grad i svakog čovjeka pogledati u oči. Ideje koji mladi imaju vjerojatno neće u ovom sustavu u Hrvatskoj moći plasirati kroz politiku. To je još jedan problem kako MOST-a tako i drugih što ne možemo privući čovjeka koji će iznijeti neku novu stvar jer će se „označiti“. Mladima je „zakon“ biti neovisan, a pitanje je može li kao neovisan što napraviti. Ali na kraju, čovjek može biti neovisan i unutar stranke. Teško da im mogu nešto pametno reći što bi ih motiviralo da svoju ideju ostvare kroz bilo koju političku stranku. Možda pojedincima na osobnoj razini u razgovoru oči u oči, generalno nekom jakom porukom sigurno ne.
PS-portal: A kao građanin Hrvatske i Siska što mislite o gradu koji je izgubio u zadnjih 10 godina 10.000 stanovnika. Kuda vodi taj put?
P. Sekulić: Ja mislim da će Sisak i dalje gubiti.
PS-portal: Da će postati spavaonica Zagreba?
P. Sekulić: Pa na žalost, neće postati niti spavaonica Zagreba. I to bi nam čak bilo dobro, kad bi napravili spojnu cestu, ali neće postati ni to. Sisak će se najvjerojatnije pretvoriti u grad starijih ljudi ili stvarno nekih ovakvih entuzijasta i budala koji ginu za ideale. Ja sam odavno odlučio da neću otići, međutim pitanje je ako izgubim sud i vjeru u pravosuđe, ako uz sva naša upozorenja netko zatvori Rafineriju… Imam otvorene ponude za dobre novce raditi u svijetu, ali ne razmišljam o njima.
PS-portal: Jedan radnik Uljanika je ovih dana u kameru rekao: „Dosta mi je ovog. Makar sam star odlazim jer znam i želim raditi.“ Da li je to dugoročna konsenzusna politika Hrvatske vlade u ovom trenutku po Vama ili se ipak možemo nadati da će se nešto promijeniti kroz vrijeme koje dolazi?
P. Sekulić: Svaka kiša ima kraj pa se nadam i ova naša i da će sunce morati izaći, odnosno mi moramo jednom dotaknuti dno nakon čega ćemo se početi vraćati.
PS-portal: Kada je u javnost izašla priča o zatvaranju Rafinerije mnogi su dolazili u Sisak i slikali se, među ostalima i neke braniteljske skupine, ali imam osjećaj da su brzo posustali, jesam li u pravu?
P. Sekulić: Nije tajna da su nas zvale sve političke opcije, pogotovo kada se događaju neki izbori, i da su nas primali mnogi, da su mnogi dolazili kod nas i da smo razgovarali s mnogima, ali nismo nikada kao Stožer s nikim izlazili pred kamere niti davali nekome javnu potporu, kao što se sad dogodilo u 3. maj-u jer su jučer sklopili nekakav sporazum s GSV-om i sa politikom uglavnom SDP-a što je po meni katastrofalno i za 3. maj i za sindikalizam. A što se tiče braniteljskih udruga imali smo svakakve pozive pa i one kada su u nama vidjeli nekakav okidač koji će pokrenuti smjenu Milanovića. No ostali smo trezveni, uvijek smo razgovarali i znali smo spustiti loptu na zemlju i nismo se dali navući. A to što su neki zaboravili da su pokupili poene na radnicima Rafinerije, pa čak i neki sindikalni vođe tipa Klausa, ide na njihovu dušu ne na našu.
PS-portal: Kad ste spomenuli Klausa, koji je bio sindikalac u Petrokemiji, možete li s nama podijeliti neke informacije o tome što možemo očekivati o toj firmi koja tako reći „diše na škrge“, što će s Petrokemijom biti dalje?
P. Sekulić: Ja sam već iznosio u javnost detalje sa jednog sastanka kod g. Aldotta na kojem je rečeno kako je premijer od njega tražio da uđe u vlasničku strukturu Petrokemije, na što je ovaj pitao: „Što ću dobiti za uzvrat?“ „A što bi htjeli?“ „Pa prijevoz nafte iz Siska.“ „To nije problem.“ To se izgleda i događa. Što se dobilo u ovih 20 godina od izlaska radnika Petrokemije na ulice? Netko je sigurno dobio nešto, gospodin Klaus je sigurno dobio dosta kroz povećanje plaće, što je i javno potvrdio, i opet smo došli do privatizacije protiv koje se bunilo prije 20 godina. Ako MOL uđe u vlasničku strukturu preko Ine, a znamo da oni imaju tvornicu umjetnih gnojiva na samoj granici s Hrvatskom, to nikako ne može završiti dobro. Bojim se da će se dogoditi isto kao i sa Rafinerijom. A pojavila se i vijest da bi se ako se zatvori Rafinerija Sisak sto ljudi prebacilo u Petrokemiju. Jednom je g. Aldottu „pobjeglo“ na radničkom vijeću kako je g. Klaus baš maloprije otišao iz njegove kancelarije. Kao što sam već rekao, naši sindikati su uglavnom loše političke stranke, svi šuruju s političkim strankama i predstavnicima vlasti. Dok su ovi ljudi na čelu sindikata oni neće povući pravi štrajk.
PS-portal: Za kraj, kako ste se osjećali kada ste vidjeli Sanadera u kockastom dresu na stadionu u Rusiji?
P. Sekulić: Ja sam inače vrlo miroljubiv, ali da sam bio tamo i imao priliku ne bih samo vikao, kao ona gospođa, nego bih inzistirao da skine dres. Kad ste spomenuli Svjetsko prvenstvo dodao bih još i ovo, ja stvarno ne prijetim nikome i nisam budala, ali sigurno ja i moji kolege nećemo klečati na parketu i gladovati a da netko tko je zatvorio ovu Rafineriju šeta po gradu i radi roštilje na kupalištu. To neće sigurno.
M. Gašljević / A. Olujić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here