Selidba u inozemstvo ( Travel Optician)

Mislim da u jednom trenutku života svakog putnika dođe ta ideja – preseliti se u inozemstvo. Ovo nije klasična priča koja zadnjih par godina pogađa Hrvate – odlazak trbuhom za kruhom.

 

Moja priča je više putničkog duha – selidba zbog nedostatka kretanja.

Došla sam na ideju oko Božića 2016.

 

Mogla bi ljeto provesti u nekoj drugoj državi u Europi, ali ne tjedan, dva. U pitanju su bili mjeseci.

Mjesec?

Dva?

 

Više?!

 

Odluka je pala da će tako i biti. Samo je pitanje bilo koju zemlju odabrati. Ipak je išlo ljeto. Ljeto asocira na more, plaže, suncobrane i čaša puna leda s omiljenim pićem. Čvrsta u svojoj odluci počela sam slati životopis da želim odraditi praksu u inozemstvu. Trajalo je danima. Iako je moja prvobitna želja bila država koja ima plaže, e-mailove sam slala na sve strane. U svaku državu koja je imala i najmanji potencijal da bi me privukla da je posjetim. Poslano je preko 500 e-mailova.

Ostaje čekanje.

Vrijeme.

Nekad najbolji ili najgori neprijatelj.

Ovisno kako se uzme.

 

Bilo je ponuda iz Njemačke, Belgije, no mene je nekako vukla ta ideja – treba mi plaža. Kako su dani odmicali, bio je kraj svibnja i bilo je sve manje izgleda da će se to zaista i ostvariti. Zatim kreće klasični hrvatski pesimizam ljudi koji te okružuju, kako su snovi preveliki, kako je to preveliki zalogaj koji se očito neće ostvariti. Daleko od toga svega, nekako sam u sebi znala da bude. U inat meni. U inat svima njima.

Tako je i bilo. Moj dan je došao. Odnosno mail, da ne preuveličavamo.

Ide se, selim se!

Kuda??

MALTA!

 

Nisam znala apsolutno ništa o toj maloj državi u Mediteranskom moru osim da ima ono što sam ja zamislila na samome početku – plaže. To mi je tada bilo dovoljno. Dovoljno da spakiram kofere i krenem u nepoznato.

Malta je bila (još uvijek je) država koja je za mene i dalje visoki broj 1 na mojoj listi. Za putovanja. Za život. Oduševila me. Nije prestajala. Zaista nije. Punih 3 mjeseca i tjedan dana moga boravka tamo.

Ujutro bih odrađivala praksu, poslijepodne i vikende bih imala samo za sebe i za stvari koje volim.

Svaki mogući slobodni trenutak odlučila sam dozvoliti Malti da se upoznamo, onako kako spada, u detalje.

Vrijeme koje ne bih mijenjala za ni jedno drugo. Država koja će na popisu onih inozemnih gdje sam živjela, zauvijek imati nešto posebno. To nešto, još uvijek nije skinula s trona ni jedna druga država do sada. Kako vrijeme odmiče, mislim da nikada ni neće.

Malta nudi pregršt malih sitnica, za svakoga ponešto. Bilo je par stvari koje sam napisala na Bucket listu prije moga polaska.

Bilo je tu svega:

– od tipičnih turističkih mjesta

– scuba diving

– plivanje s dupinima

Od cijele moje liste, jedino je stavka plivanje s dupinima ostala ne ispunjena, nikada je nisam prekrižila.

Razlog?

Potpuno opravdan i nije mi žao što sam takvu odluku donijela.

Prvi bi možda bio cijena – 120€ što i nije tako pretjerano. No sitni detalji koje mi često ne vidimo, ne razmišljamo prilikom želje da tako nešto probamo su uvjeti u kojima ti dupini borave. Potpuno razočarenje, držanje u malom skučenom bazenu gdje jedva ima prostora plivati, ne jedan nego su dva dupina. Gledajući to i ne podržavajući takve loše uvijete, odlučila sam da neću plivati s njima i podržavati takvo mučenje životinja.

Na stranu sve to, Malta je država u kojoj se preko ljeta može naći posao na svakom koraku, reklo bi se kao i kod nas, samo su uvjeti neusporedivo bolji.

 

Do nekih novih avantura s Malte, čitamo se!

 

Psst! Nives možete pratiti i na njezinom  blogu o putovanjima!

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here