PS portal: Rođeni ste 1992. godine u Kijevu. Vaš otac Jurij je diplomat u Veleposlanstvu Ukrajine u Hrvatskoj. Kada ste točno došli u Hrvatsku i kako Vam je živjeti ovdje?

Daria Lisenko: Prvi susret sa Hrvatskom dogodio se još u 1998. kada smo sa familijom po prvi put došli u Zagreb i kada sam ovdje krenula u školu. Negdje sredinom četvrtog razreda osnovne sam se vratila natrag u Kijev i nisam mislila da će biti još prilike doći ovamo. Ali krajem 2013. sam se opet našla u Zagrebu, kada sam upisala diplomski studij na Filozofskom fakultetu. Dakle mogu reći da nisam došla, već da sam se vratila u grad svoga djetinjstva, kojeg izuzetno volim. Ovdje sam dobila mogućnost napraviti svoje prve izložbe slika, postati povjesničarka umjetnosti, a ovdje sam počela intenzivno pisati pjesme i nastupati s njima. Živim ovdje punim plućima.

PS portal: 2002. godine ste zajedno s ocem izdali knjigu „Ide svašta“. Kako je došlo do suradnje i o kakvom se djelu točno radi?

Daria Lisenko: „Ide svašta“ je knjiga dječje poezije, koju smo ja i otac napisali u vrijeme kada smo prvi put živjeli u Zagrebu. Ideja za knjigu je nastala tako što smo se jednom prilikom igrali igre rimovanja, gdje bi otac smislio prvi red pjesme, a ja nadopunjivala sa drugim i obrnuto. Nastala je vrlo duga i rogobatna pjesma o ženidbi krave i vuka, ali tako smo u stvari i shvatili da možemo pisati dječje pjesme! Knjiga sadrži pjesme oca i one pjesme, koje sam pisala u dobi od 7 do 10 godina. Moj otac i danas piše pjesme za djecu na hrvatskom jeziku zbog čega je krajem 2014. godine u nakladničkoj kući Edicije Božičević izašlo i puno proširenije izdanje iste knjige.

PS portal: Osim što pišete poeziju Vi ste i izvrsna slikarica. Kada ste otkrili talent u sebi?

Daria Lisenko: Još u sasvim ranom djetinjstvu, kada sam tek naučila sjediti i držati olovku u rukama, počela sam sa nekim crtkaranjem. Malo kasnije sam smišljala čudnovata bića ili smiješne nezgode različitih veselih životinja. Tako da mogu reći da je slikarstvo oduvijek bilo dio mene.

PS portal: Možemo li Vaš stil nazvati „doodle art“, odnosno kako bi Vi definirali svoje stvaralaštvo?

Daria Lisenko: Ne bi htjela sebe nekako definirati jer sa etiketama nestaju sve čari. Ali istina je da je doodle art prisutan u većini mojih radova jer taj način crtanja bio mojom polazišnom točkom od koje sam počela tražiti svoj vlastiti umjetnički izričaj. Nekoć sam mislila da ću zauvijek ostati na iscrtavanju sitnih ornamenta i napraviti to svojim zaštitnim znakom, ali sada sve više težim eksperimentiranju kako sa materijalima, tako i sa motivima. Te promjene i potrage mi se jako sviđaju iako intuitivno osjećam da ću se na kraju vratiti crno-bijeloj grafici i iscrtavanju mnoštva detalja.

PS portal: Pišete i prozu. Gdje se bolje snalazite: u poeziji, prozi ili slikarstvu?

Daria Lisenko: Ne znam od čega to zavisi, ali ne mogu se u isto vrijeme snalaziti u svim „disciplinama“ jednako dobro. Ako dva mjeseca slikam to najčešće znači da ne mogu i da želim napisati ni jedan red proze ili pjesme. A dok pišem zaboravljam kako se to slika. Obično se taj „klik“ na slikarstvo ili poeziju događa kad osjećam da nemam više što za reći u jednom mediju i onda prelazim na drugi sa obnovljenom snagom.

PS portal: Vaše slike su čudo. Imate ruku za sitne detalje što Vaša djela čini fascinantnima. Zanimljivi su groteskni likovi koji se provlače kroz Vaša djela, potom i prisutnost erotike, što Vas najviše inspirira dok slikate?

Daria Lisenko: Svakodnevica. Naš svijet se ničim ne razlikuje od nekog bajkovitog: koliko je strašan toliko i prekrasan. A prekrasan je upravo u tim malim detaljima. Međutim, moram reći da kad počnem nešto slikati ni sama ne znam što će nastati. Mogu počet crtati slona, a nastati će četiri nage djevojke, kao što je to bio slučaj sa slikom Naslonjenost. Obično takve slike budu i najbolje. Najgore je kad počnem razmišljati gledajući u bijeli papir.

PS portal: Koliko ste izložbi imali do sada i gdje?

Daria Lisenko: Izlažem od proljeća 2015. godine kada sam imala prvu izložbu u Lipiku, a zatim sam izlagala u, Rijeci, Splitu i četiri puta u Zagrebu pa čak i u Beču, a od 2016. imala sam i nekoliko skupnih izložbi kao što je to izložba „Crno kroz prizmu“ u Oris kući arhitekture i izložba za šesto izdanje časopisa „Obnova“ u galeriji Matice hrvatske u Zagrebu.

PS portal: Upisali ste studije njemačkog i engleskog jezika, zatim germanistiku i povijest umjetnosti. Lijepa ste, talentirana i uspješna mlada žena. Koji su Vaši planovi za budućnost?

Daria Lisenko: Nemam nikakve planove osim želje da se bavim onim što volim. Kao povjesničarka umjetnosti bi voljela raditi na projektima, koji bi promovirali ukrajinsku umjetnost i kulturu u svijetu. Mi imamo toliko magičnog da ponudimo čak i najzahtjevnijima cijenitiljima, da je jednostavno šteta da naši umjetnici uvelike još ostaju u sjeni. Ono što je sigurno da ću i dalje raditi na unaprjeđenju svojega umijeća kako u slikanju, tako i u pisanju.

PS portal: Dobitnica ste posebne nagrade na 1. književnom natječaju PS portala za pjesmu „Kako na nebu, tako i na zemlji“. Kakvi su Vaši dojmovi glede promocije?

Daria Lisenko: Ova nagrada mi je jedna od prvih i izuzetno sam sretna da je moja pjesma bila izdvojena u ovome natjecanju. To je znak da se ljudima sviđa ono što stvaram, a to je za pjesnika najveći kompliment. Promocija je bila izuzetno dobro organizirana i popraćena ne samo pjesmama ali izuzetnom muzikom. Osim toga tako sam upoznala i sasvim novi za mene grad Petrinju, što je meni bilo doista zanimljivo. Tako da sam jako zahvalna PS portalu na organizaciji ovoga književnog natječaja.

PS portal: Puno Vam hvala na razgovoru.

Razgovor vodio: Mario Lovreković

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here