U Hrvatskoj se  8. rujna u Svetom Martinu na Muri po prvi put održalo Svjetsko prvenstvo u trčanju na 100 kilometara, na kojem je nastupilo više od 350 ultra maratonaca i ultra maratonki iz preko 40 zemalja svijeta, a među njima je i kao član stožera Hrvatske ultraške reprezentacije bio i legenda petrinjskog trčanja Drago Miličić –  Maratonac.

Pozvan sam prije par mjeseci u stožer Hrvatske ultraške reprezentacije od strane izbornika Dragana Jankovića da budem u ulozi savjetnika jer svojim bogatim znanjem i iskustvom sa bezbrojnih ultramarstona mogu pomoći. Ponosan sam što sam bio dio sjajne, vrhunske ekipe te dao doprinos ovom sjajnom rezultatu. Njihova skromnost, jednostavnost i ljubav prema domovini su glavne karakteristike iz kojih su u najtežim trenucima iz sebe izvlačili najviše. Čast mi je biti dio tako vrhunskih sportaša i isto tako…. iznimnih ljudi koji su totalni amateri koji su isključivo krvavo trenirajući dostigli svjetski vrh. Ovo je 4 Svjetsko, Europska medalja kojom smo dokazali da smo Svjetska ultraška velesila – kaže za PS Portal Petrinjac Drago Miličić:

Pun sam emocija, nabacat ću ih onako instiktivno. Kada ste dio stožera reprezentacije koja na Svjetskom prvenstvu osvoji dvije medalje, zlatnu naše Nikoline Šustić koja je  zaista vrhunski trčala i osvojila naslov Svjetske prvakinje na 100 km, te ekipna brončana medalja naše ženske ultraške reprezentacije, te sjajno 12 mjesto naših izvrsnih dečki…. onda stvarno imate razloga za PONOS. Naime, stvarno sam toliko sretan zbog tih sjajnih, skromnih ljudi koji su nas  boreći se protiv užasno teškog vremena, dostojanstveno predstavljali. Trebali ste vidjeti ta lica nakon 60,70,80,90 km, istinske junake koji ni sekunde ne propuštaju od vlastitih ciljeva. Fascinantna je ta mirnoća, hladnokrvnost, sposobnost kontroliranja vlastitih emocija u presudnim trenucima kada se trka lomi. Teško sam to sve proživljavao, točno sam znao u svakom trenutku šta osjećaju, upozoravao sam ih na bezbrojne zamke koje čine ultru “ludim ruskim ruletom”. Fasnira me zaista mirnoća i sposobnost transformacije tih ljudi, jer kad mi Paula kaže na 70tom km “Daj molim te javi Janku da mi pripremi pivu, baš mi se pije” onda shvatite koliko su to jednostavni ljudi. Od samog početka smo svi znali da imamo šanse osvojiti ili dvije medalje ili niti jednu…. Znalo se da je Nikolina zapravo spremna za ovo Svjetsko zlatu, no tvrditi na trci od 100km da je nešto gotovo, prije prolaska ciljem je ravno suicidu. Odavno je poznato da je Hrvatska ženska reprezentacija sam svjetski vrh, no kada sam jučer vidio kako Dejan, Goran i ostatak muške ekipe trče, mogu odgovorno tvrditi da imamo vrhunske dečke koji duboko sam uvjeren u to, na svjetskoj sceni igraju značajnu ulogu. Definitivno se radi o jednom od najvećih dobitaka ovog prvenstva….. S pravom možemo istaknuti da imamo izvrsne dečke koji su tek krenuli u ultraške vode, ne sumnjam da će uz kvalitatan rad i oni uskoro ući u borbe za medalje na svjetskoj sceni. Očito je da je Janko oko sebe okupio sjajan tim u kojem se točno zna tko ima kakvu ulogu. Naravno da je meni kao prvom Hrvatu koji je davne 1988 prvi put sudjelovao na Svjetskom prvenstvu, izuzetno drago što na bilo koji način mogu dati doprinos ne samo ovim rezultatima, već zapravo popularizaciji sporta i trčanja općenito. U jednom trenutku jedna od cura mi je onako usput rekla : Imam dojam da bi vi vrlo rado sad sa nama trčali “….. Naravno, bilo je na trenutke tako grozno gledati bezbrojne trkače kako proživljavaju agoniju, psihički i fizički totalno razbijeni ali oni i dalje grizu i bore se za vlastite domovine. Teško će obični ljudi shvatiti kolika emocionalna snaga, mudrost i strpljivost je potrebna da bi čovjek istrčao 100 km. Znam da je mnogima od vas koji ste se bavite sportom možda ovo pomalo mazohistički, no vjerujte mi…. zaista nije, posebno ako se ne samo dobro fizički pripremite, već prvenstveno kao što sam već naglasio…. naučite uživati u vlastitoj boli, naučite se strpljivosti, ne budete euforični ni kada vam se čini da ste već prošli ciljem…. I jedna jako bitna stvar……. U svakom trenutku ne smijete gubiti vjeru u sebe. To dovodi do depresija, bezbrojnih pitanja koja si postavljajte tijekom trka puno, puno kraćim od ultre…. Ali ovdje nema mjesta za neodlučnost i kukavičluk..Poznam jako puno odličnih maratonaca kojima je i Čazma bila njihov krajnji ultraški cilj, mnogi čak nisu imali hrabrosti ni to pokušati pronalazeći neka opravdanja ali su duboko u sebi znali da nisu dovoljno “ludi” za takvom avanturom. Nisam baš siguran da imamo jako puno svjetskih prvaka, niti reprezentacija koje osvajaju svjetske medalje. Ovo što su jučer napravile naše cure i dečki je zapravo vrijedno svih mogućih priznanja, odlikovanja koja si društvena elita u nazočnosti dilera i starleta međusobno dijele, hraneći pri tome vlastiti ego. Ovi ljudi imaju nešto što ovi cirkusanti iz prethodne rečenice nikad neće imati….. Imaju naše istinsko poštovanje za svaku kap znoja i pretrčani km…… A to je vjerujem složit će te se…..najveće bogatstvo. I da ne dužim. Bilo je ovo moje deseto Svjetsko prvenstvo, kao što vidite zahvaljujući ovim skromnim ljudima impresivno…. Naravno da je Janko popio nekoliko pivica, čak sam i ja odvalio nakon par godina jednu i zaplesao sa Japancima…… Pojma nemam jesu li to osvajači medalja ili neki njihovi blizanci…. Meni su nakon moje pive i članovi naše repke, ionako svi bili “Japanci”……Bilo je zaista prekrasno biti dio ove sjajne priče u kojoj smo još jednom dokazali ne samo sportsku kvalitetu, već našu gostoljubljivost.

Drago Miličić

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here