Ne vozi više skela Davor-Srbac. Taj malogranični prijelaz na 419-tom kilometru rijeke Save zatvoren je 1. srpnja 2013. Zbog nedostatka putnika. Radio je tek desetak godina. Od ožujka 2003. S prekidima zbog visoka vodostaja. Tog kolovoza 1995. godine skela također nije vozila. Ni u rujnu. Na desnu obalu Save svakodnevno su dovođene stotine Nesrba, uglavnom katoličkog življa banjalučke biskupije, prognanih iz svojih domova. Davorci su ih čitavo to kasno ljeto nesebično pomagali, hranili i pojili, prevozili čamcima na lijevu obalu Save. U novu Domovinu. Egzodus tih 25 tisuća ljudi poznat je po nazivu humano preseljenje. Humano valjda jer ovaj put leševi nisu pretjerano plivali Savom. Neki od tih ljudi koji su tada čamcem prešli Savu sada su naši sugrađani. Sumještani. Sužupljani. Petrinjci. Neki od njihovih progonitelja bili su naši sugrađani i sumještani sve do jeseni 1991. Onda su donijeli životnu odluku: Važnije je sačuvati vlastitu bijelu tehniku nego obraz. U početku im bilo super. Peći, vešmašina i namještaja svake vrste bilo u izobilju. Nakon četiri godine kad je ponestalo svega zapališe na Istok. Ne imahu obraza sačekati svoje bivše susjede, Petrinjce. A i kako bi. Petrinjci; nekad i sada. Kozmičkom karmom nepomirljivo razdvojeni; spojeni tek na trenutak u prethodnoj rečenici i nikada, nikada više.

Davor ili Rugovit je, prema rječniku, mitologijsko biće iz slavenske mitologije i označava boga rata. Ovo grdno božanstvo navodno je imalo sedam glava i sedam mačeva za pojasom, i osmi mač u rukama. Spominjano mjesto na Savi, Davor, se nekad zvao Svinjar. Do 1896. godine. Onda je promijenilo ime. Katoličko pučanstvo, iako vično ratovanju kroz povijest, teško da je ime selu dalo po nekom mitološkom biću. Puno je vjerojatnije da je hrvatski osviješteno stanovništvo svom mjestu dalo ime prema preporodnim domoljubnim pjesmama: davorijama.

Majke dosta često davahu ime Davor svojim sinovima. Nogometašima na primjer. Davor Šuker. Davor Vugrinec. Davor Čop. I mada su današnji sportaši neka vrsta ratnika teško da im treba tih 7 mačeva u koricama i jedan povrh toga. Možda je mati Admirala Loše bila najbliža poanti kad je sinu nadjenula ime Davor. Mada pak s druge stane Admiral se više bavio obavještajcima, kontra-obavještajcima, kontra-kontra-obavještajcima, kontra-kontra-kontra-obavještajcima i srodnom tematikom. Tu nekako onaj dio sa sedam glava možda bolje igra. I ministar policije zove se Davor. No ministre Unutarnjih Poslova ne komentiram u svojim tekstovima! Zbog glave. Jedne jedine, vlastite. I njihovih mačeva koji bolje da zasad ostanu u tokama. Tako je pametnije!

I trenutni šef SDP-a zove se Davor. Davor Bernardić. Njega znam i osobno. Bio je moj student. Jako dobar student. Jedan od boljih studenata najbolje generacije fizičara zagrebačkog PMF-a. Neki od njih su danas moji kolege na PMF-u. Neki su napravili karijere vani. Briljantni studenti postali su briljantni znanstvenici. I još bolje znanstvenice. Davor B se odlučio za politiku. U Saboru je u svibnju 2017 govorio ovako: „Sjećam se devedesetih, oca. Kad je odlazio pomilovao bi me po kosi i rekao da će sve biti dobro. Sjećam se tog glasa koji kao da me želi smiriti i reći sve će biti u redu.” (https://youtu.be/BgzfrYMyCnc) Novinari. Pozicija. Opozicija. Svi su to dočekali na nož. Zamjeriše mu melodramatičnost u prijelomnom trenutku za Državu. Prijelomnih trenutaka za državu bijaše još. I prije i poslije. Dramatičnih, komičnih, tragičnih. Saborski Kabaret. Lako gledljive i još lakše zaboravljive predstave. Možda bi ipak Davorove „melodramatične” riječi valjalo zapamtiti. Jer, ima li išta važnije nego da čista srce možete pomilovati svoj porod i reći: „Ne brini se, sve će biti u redu.” Ja se brinem. I nisam siguran da će sve biti u redu. Možda sam melodramatičan, ali za mene je politika aktivnost kojom nastojimo svojim potomcima osigurati bolju budućnost. Ono što nam danas serviraju za politiku je uglavnom borba za bolju prošlost naših očeva i djedova. Brinem se i za Davora. I da mu je svih sedam mačeva za pasom i onaj osmi u ruci; velika je sila udrla nanj. Sila onih koji žele biti Davor umjesto Davora. Šef SDPa umjesto šefa SDPa.

I moj šogor zove se Davor. Dobar čovjek. Radi na platformi, vadi plin. Izbiva od kuće tjednima. Dolazi i odlazi, a djeca rastu. Dva sina. I on pomiluje svoje sinove po kosi. Želi im reći da ne brinu, da će sve biti dobro. Ali riječ zastane u grlu. Očevi ne bi trebali obmanjivati svoje sinove.

A vi? Možete li čista srca lagati svoje potomstvo?

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here