Razbijeni tanjuri

Netko je napisao : „ Uzmi tanjur i razbij ga. Jesi? Sad mu se izvini. Je li se sastavio? Nije. „
Svi smo svjesni da jednom razbijeni tanjur više ne možemo sastaviti ma koliko se trudili ispričati mu se. Kasno se poslije kajati kada je šteta već napravljena.
Živimo u svijetu punom razbijenih tanjura. Neki su se skroz raspali, neki su pukli po pola, neki su „samo“ napukli, ali sve ih je više. Što se to događa s nama da toliko uživamo u tome da oštetimo nekoga?
Pitala me bliska prijateljica ; kako možeš ostati smirena u situaciji kada te netko pokušava razbiti? Kako prešutiš nečiju želju da ošteti tebe i one koje voliš? Odgovorila sam protupitanjem. Zašto misliš da taj netko već nije oštetio sam sebe? Obje dobro znamo da jest. Sada se trudi oštetiti druge.
Zamislite situaciju. Na vas doslovno bez ikakvog razloga i svom silinom urla vaš šef, kolega, muž ili žena. Vrijeđa vas, omalovažava, prijeti. Pokušava vas razbiti. Na vama je hoćete se skotrljati i pasti ili ćete ostati sjajiti na polici poput najljepšeg izložbenog primjerka. Ja jednostavno ne želim pasti s te moje police. Ne želim nikome pružiti to zadovoljstvo. Ja ću se smiješiti dok promatram tu osobu. Tek kada se smiješite iznutra i izvana, ne može vam ništa. Vi doslovno blistate, a na njoj primjetite sve njene mane i boli. Ona pokušava razbiti vas, a ne vidi da je odavno razbila samu sebe. Znate što je prvo razbila? Svoje ogledalo. Ona ne može podnijeti vidjeti samu sebe svako jutro potpuno tužnu i nesretnu. Onda pokušava učiniti druge tužnima i nesretnima, ne zato da bi ona bila sretna, nego zato da može samoj sebi reći; eto, sada je i ona ili on nesretan poput mene.
Zašto biste dozvolili da netko razbije vaše ogledalo i vašu sliku samoga sebe? Čemu razmišljati o sebi zbog riječi koje je netko drugi izrekao? Pogotovo kad taj netko misli da može o vama izgovoriti sve što želi uvjeravajući se da je to istina. Vi se pitajte, je li istina? Nije. Zašto bi me to onda diralo?
Imate različite vrste razbijača. Oni koji vas tapšaju po ramenima i slatko govore dok pripremaju najveći malj što postoji. Tu su i oni koji vas redovito kvrcnu s nečim da napuknete, a onda vam kažu kako vas vole i kako nisu tako mislili. Postoje i oni koji se cijelo vrijeme svim silama trude razbiti vas pod izlikom da zapravo ne žele tako, ali moraju, zbog ovog ili onog razloga. Svi su oni zapravo isti jer imaju isti cilj. Oštetiti vas.
Moj tata mi često zna reći, ti si sine naivna. Kaže mi sine jer je otac tri kćeri, ali po njemu njegova tri sina sokola. Pomalo mi već smiješno objašnjavati mu da sam naivnost ostavila iza sebe prije dvadeset godina. Ja se samo ne želim trošiti na krive ljude i krive emocije. Nekada sam i ja bila napukla, možda pukla na pola čak, ali sam se brzo polijepila onim najjačim ljepilom što postoji i ponovno samu sebe stavila na policu. Ovaj puta odlučna da me više neće skinuti dolje. Zašto vi dopuštate da vas stalno skidaju i lome?
Zato, kada osjetite prijetnju, vidite da je netko poželio narušiti vaš dragocjeni mir dobro pogledajte tu osobu i smijte se iznutra. Uvjeravam vas da ćete pronaći stvarne razloge zbog kojih ćete joj se moći osmijehom suprotstaviti jer najčešće su to vrlo nesretne i uplašene osobe. To se vidi na kilometar, samo ih dobro pogledajte i vidjet ćete da se rijetko ili gotovo nikada ne smiju. Oni se nemaju čemu veseliti, a oko vas je toliko toga za veselje. Uživajte u svakom danu u kome niste učinili ništa loše nikome, u kome ste nekoga razveselili ili mu pomogli. Uživajte u tome da činite dobro.
Zapamtite jedno, nitko ne zna koliko vrijedite ukoliko ne vrijedite sami sebi najviše. Zato, ne obazirite se na puste prijetnje, ne nasjedajte na priče „ ja to inače ne bih napravio i rekao, ali morao sam“, ne trošite svoje vrijeme na lažne kave i „dobre savjete“. Najbolju kavu ćete prvo popiti sami sa sobom. Tuđa žaljenja i kajanja ostavite po strani. Nisu vas vrijedna. Čuvajte one koji se smiju i pričaju s vama, a ne iza vas.
Duboko udahnite i smijte se. S onima koje volite, s onima koje cijenite, ali i sami sebi. Kada god pomislite da ste se skoro razbili, a niste.
Niste vi neki bezvezan tanjur. Vi ste muzejski primjerak. I nitko vas ne može spustiti s te police.

P.S. Ova prva neka bude ozbiljna, poslije ćemo se samo smijati. Bitno je da prvo naučite cijeniti sami sebe tanjuri moji predivni! 🙂

Piše: Dragana Čubrilo

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here