Mali Bero iz malog SDP-a

Foto: Z. Turkulin

Ima li što gore za nekog političara nego kada prema njemu počnete osjećati ono isto što osjećate za napuštene psiće ili rasplakano musavo dijete kome je oduzeta duda varalica? Naime, to je znak kako je od njegovog autoriteta, ako ga je ikada imao, ostalo manje nego „poštenja“ javne radnice horizontalnog zanata.

Ovog dečka, kažem „dečka“ jer zaista ne znam kako bih ga drugačije nazvao, koji je ni kriv ni dužan pokušao stati u velike cipele svog prethodnika s još većim egom, a sve na nagovor onih koji se nisu usudili sami to napraviti, šamaraju već odavno svi redom. Najgora stvar je što im on sam u tome svesrdno pomaže, počevši od onog zbrajanja zastupničkih ruku na jednoj javnoj televiziji (zbrajanje i oduzimanje do 100 se uči u drugom razredu pučke škole), kada je pokušavao dokazati ono u što nitko nije povjerovao kako ima dovoljno ruku za rušenje Vlade, do ovog današnjeg naletanja na Plenkovićev volej.

Bernardiću bi netko konačno trebao reći da se okane politike, jer on za tu rabotu nije. Barem za onu vrstu kakva se igra po našim bunjištima. Od trenutka kada ga je Zoki maknuo s liste za izbor gradonačelnika Zagreba on je izgubio na integritetu, a ništa od toga nije povratio niti „pobjedom“ na izborima za predsjednika SDP-a. Od prvog trenutka svi su u njemu gledali samo Ostojićevu i Komadininu marionetu. Poštovanje stranačkih kolega teško se može steći s takvom reputacijom, a kamoli članova drugih stranaka. Stoga ne čudi bahatost, podcjenjivački i podsmješljiv ton Plenkovićeva, ne odgovora već istupa, na njegovo zaista ozbiljno zastupničko pitanje: čeka li nas kolaps gospodarstva i mirovinskog sustava s obzirom na više nego ozbiljnu situaciju.

Na ovo, više nego ozbiljno, pitanje svaki bi obični građanin ove zemlje trebao, pa čak i morao, dobiti ozbiljan i suvisao odgovor premijera. Svaki građanin da, ali Davor Bernardić ne!

Ovo otvoreno podcjenjivanje, ne samo njenog predsjednika već i cijele najjače opozicione stranke, pokazuje kako se SDP srozao do te mjere da očito ne predstavlja neku opciju na koje bi se građani mogli osloniti, jer oni dobro vide što se dešava. Nitko više ne može prodavati foru kako bi odlaskom Bernardića sve opet bilo u redu. Međusobni odnosi članova SDP-a su očito vrlo loši. Više se vodi računa o osobnim nego o interesima stranke i društva, a međusobnog uvažavanja i kolegijalnosti nema ni u tragovima. Današnji komentar Freda Matića na odlazak Milanke Opačić iz stranke: „Vjerujte, neće se ni osjetiti da je otišla.“, samo potvrđuje taj utisak. Ma što bilo tko mislio o gospođi Opačić, odlazak osobe koja je 28 godina bila član te iste stranke, saborska zastupnica u četiri mandata, potpredsjednica stranke, ministrica i potpredsjednica Vlade, potpredsjednica Sabora, ipak bi trebao nekoga tko je SDP-ovac barem malo uzdrmati. A nije ona jedina, otišli su Mrsić, Glavašević… Ako se tako odnosite prema nekome s tolikim stažem u stranci, kakav tretman mogu očekivati obični članovi?

Danas je premijer u jednoj rečenici sabrao svu bijedu hrvatske politike. Rekao je: „…bilo bi dobro i za društvo i za javnost da imamo kvalitetniju oporbu“, što ne znači ništa drugo nego da će ova Vlada ostati do kraja mandata pa imala još sto Borgova, Uljanika ili čega drugog. Naime, pitanje hoće li je netko srušiti postalo je bespredmetno. Jer tko će je srušiti? Možda SDP, Most, Živi zid, ili onih 18 (od danas) navodno nezavisnih?

A. Olujić

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here