Jednom u životu: Tri narodne nošnje na novom mostu

Piše: Miroslav Šantek Cobra

Pokupska sela petrinjskog kraja su bez sumnje savršeno mjesto za život. Čista priroda, rijeka Kupa, zelene šume, livade, mir koji leti zrakom – netko tko živi u prenapučenim svjetskim metropolama punim smoga ili nedostatka stambenog prostora, ovaj komad zemlje bi sasvim razumljivo nazvao rajem na zemlji. Redaju se jedno za drugim: Nebojan, Dumače, Novi Farkašić, Vratečko, troje Mokrica, Međurače….ovdje vrijeme sporo protiče, ovdje su dani sunčani i neba plava i u tom raju ima samo jedna mala, sitna geškica u kompjuteru koju je uzrokovao ljudski faktor – nema posla. Paradoksalna stvar – jedna od najljepših i prirodno najbogatijih zemalja na svijetu – Hrvatska, s toliko malo stanovnika ne može priuštiti svim svojim stanovnicima zaposlenje i sigurnost, pa tako i ovdje živi jako malo ljudi; stariji s kakvim, takvim mirovinama, poneki poljoprivrednici i oni koji su imali sreću naći neki posao.I političari u ova sela ponekad dođu u vrijeme obljetnica i sjećanja na Domovinski rat, zapale svijeće, polože vijence, poklone se žrtvama, kažu da će raditi na tome  da se mladost, posao i sigurnost vrate u ove krajeve, sjednu u svoje automobile i odu. S njima dođu i mediji koji ih prate, zabilježe taj događaj i krug se zatvara. Do idućeg puta.

21. je rujan, petak, negdje prije podneva, na samom ulazu ceste koja da bi dovela putnika iz sela Gornje Mokrice do sela Međurače stoji vodena prepreka – rječica Utina koju je premošćivao drveni most koji je godinama od nebrige i i neodržavanja počeo propadati i postajati ozbiljna opasnost za ljude koji ga prelaze. I tako je ovog ljeta Grad Petrinja odlučio nešto poduzeti po tom pitanju i za skoro pola milijuna kuna izgradio potpuno novi, betonski most koji bi trebao trajati dugo vremena. Dugačak je 10 metara, širok nešto manje od 4 metra, a uz prisustvo građevinaraca, političara i naravno, domaćih ljudi iz ovog kraja kojima je ovo usitinu jako velika stvar, svečanim presijecanjem vrpce otvorio ga je petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović.

A škare s jastuka u njenim rukama mu je dala Lana Horvat – 11. – godišnjakinja iz Srednjih Mokrica koja pohađa školu s druge strane brda u selu Gora, a za ovu svečanu priliku, nešto što će svakako Lana pamtiti cijeli život, obukla je  narodnu nošnju iz sela Letovanić (jer je njena majka Katarina rodom iz tog sela).

Ali nije Lana bila sama. Došla je i četverogodišnja Paula Kudlek, također iz Srednjih Mokrica obučena u narodnu nošnju iz tog sela i za pola godine punoljetna Viktorija Starčević iz sela Međurače u originalnoj narodnoj nošnji iz nebojanskog kraja. Ove cure su uz, naravno, novi most i Utinu bile najljepši i najsvečaniji dio ovog događaja koji će stanovnici ovih sela zauvijek pamtiti.

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here