jutro

istok mi grije leđa
dan još spava
nedjelja je
Bog je odredio
dan za odmor
za kasnija buđenja
sunce i noć
rumenilom nestaju
u ekstazi zore
gubim čitanje
u sjaju voćke
što mi pogled guta
cvrkut ptica
poljubio je istok
nebo iznad
naplavine tišine
gubitak glasa
bezazlen je
u odnosu na
bariton svijeta
koji ustaje
iz postelje
jutro je
Boba
Foto:Zdravko Turkulin

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here