Luka Strižić na putu za Zürich

Foto: M. Gašljević

Luka nije samo broj, jedan od mnogih u masi. Nije netko poznat samo uskom krugu rodbine, prijatelja i susjeda, povučeni i plašljivi mladac iz provincije što čeznutljivo gleda u svjetla velegrada i bez razmišljanja skače na prvu loptu. On je inteligentan, ozbiljan, pristupačan i otvoren mladić koji zna što hoće i živi dokaz kako se radom i odgovornim pristupom mogu otvoriti i ona vrata koja se nekad čine nedostupnima.

O ovom mladiću rođenom 1993. godine u Sisku su se prošle godine raspisale novine. Povod tome je bilo osvajanje „Svemirskog Oskara“ u Tallinnu gdje je Europska komisija i Inovacijska mreža za satelitsku navigaciju (ESNC) njegov rad „J911: Crowdsourcing GNSS Jammer Detection and Localization“ prepoznala kao najbolji u konkurenciji od 320 radova.

Luka se sprema na put. Ide u Zürich. Razlog – dobio je posao u Googleu.

Sjeli smo s njim na kavu i popričali. Evo razgovora:

PS-portal: Reci nam nešto o sebi:

Luka: Rođen sam u Sisku, odrastao u Sisku. Išao sam u OŠ „Braća Bobetko“ pa sam se onda odlučio upisati u Gimnaziju Sisak. Pošto su mi još u osnovnoj školi ležali prirodoslovni predmeti i matematika upisao sam matematički smjer, a poslije mature upisao sam FER. Ja sam još od osnovne škole u biti znao da ću ići na taj fakultet, mada sam na svom popisu željenih fakulteta imao još neke poput FSB-a, PMF-a i tako, ali FER je bio moj prvi izbor. Tijekom preddiplomskog studija mi se dogodilo nešto neplanirano što mi je produžilo studij na četiri umjesto planirane tri godine, ali što mi je s druge strane na neki način pomoglo. Naime, neki predmeti imaju preduvjet za upis, a lanac preduvjeta je najduži u matematičkim predmetima. Ja sam Matematiku 1 položio na kraju prve godine, u ljeto, ali zbog toga nisam mogao u drugom semestru upisati Matematiku 2 pa sam radi toga produžio studiranje za godinu dana.

PS-portal: Kako je to utjecalo na tebe?

Luka: Pozitivno, rekao bih, jer sam onda narednih semestara imao više slobodnog vremena pa sam upisao neke predmete koje sam mogao sa kasnijih godina. Najbitnije u svemu je bilo da sam bio u situaciji slušati neki predmet a da nisam imao uz sebe ni jednog kolegu kojega sam od ranije poznavao i kome bih se mogao obratiti za pomoć. Bilo mi je nekako nelagodno pitati kolege koje nisam poznavao ili profesora za pomoć pa sam postao svjestan da, ako želim proći predmet, moram ozbiljno pristupiti učenju i to mi je uspjelo. Iz tog predmeta sam dobio svoju drugu peticu na fakultetu. Druga pozitivna stvar koju sam napravio je da sam upisao predmet Natjecateljsko programiranje kojeg su držali studenti koji su bili u inozemstvu na praksama i na programerskim natjecanjima. Na njemu se uče algoritmi i podatkovne strukture koje se inače primjenjuju na natjecanjima, a ono što je specifično za natjecanja je da na njima velike informatičke firme traže talente. Tako da ako je netko bio na Informatičkoj olimpijadi to je prilično velika stvar i njemu neće biti problem dobiti intervju u velikim firmama, pa čak postoji velika vjerojatnost da te firme prve pristupe njemu. Upisujući taj predmet upoznao sam starije kolege koji su uz podršku profesora držali taj predmet a kojima sam se mogao obratiti za pomoć ili savjet. Dvije godine kasnije dobio sam mail od jednog od njih kojim me poziva da ako želim prisustvujem vježbi što se organizira isto kao stvarni intervju poznatih firmi. Ja sam se bez nekih očekivanja odazvao pozivu i imao sam intervju sa starijim kolegom koji je već diplomirao i tada radio u Google-u koji mi je poslije toga rekao kako misli da mogu bez problema dobiti praksu u nekoj većoj firmi.

PS-portal: Pa i u Google-u?

Luka: Iskreno, u tom trenutku još nisam razmišljao o Google-u. Bio sam na diplomskom studiju i nisam imao neka značajnija postignuća. Ono što sam tada mislio, a to sam rekao i njemu, je da se moj CV u moru životopisa koje dobiju u Google-u ne bi po ničemu isticao. Usprkos tome on mi je napisao preporuku i dva dana kasnije dobio sam mail za prvi intervju s Google recruiterom. Imao sam osim toga još dva tehnička intervjua koja su dobro prošla i tako sam došao do prakse u Google-u. Kad pogledam unazad mislim da do toga ne bi došlo da nisam Matematiku 1 položio tek u kasnijem roku. Tada vjerojatno ne bih upisao taj predmet koji je bio u potpunosti izborni, ali koji mi je na kraju jako pomogao.

PS-portal: Što ste diplomirali?

Luka: Ja sam na preddiplomskom studiju studirao računalno inženjerstvo na FER-u, a nakon toga sam upisao dva diplomska studija. Jedan je međunarodni studijski program Erasmus Mundus gdje je poanta na mobilnosti tako da studenti imaju priliku iskusiti studiranje na više sveučilišta i mogu odabrati onaj smjer koji im osobno najviše odgovara. Tema mog studija je bila Space Science and Technology. Prvi semestar sam bio u Njemačkoj, druga dva sam proveo u Švedskoj i zadnji semestar u SAD-u. A na FER-u sam upisao diplomski studij računalnog inženjerstva.

PS-portal: Je li Vam to što ste bili na dva studija pomoglo u tom intervjuu za Google?

Luka: Mislim da je pomoglo zato što sam bio zanimljiviji kandidat, recimo kad pogledaju u CV i vide da sam naveo dva studija to sigurno privuče pažnju.

PS-portal: Znači ipak je potrebno biti drugačiji od drugih u tim razgovorima? Nije dovoljno biti računalni geek da bi prošao?

Luka: Mislim da ovisi o više faktora. Ako je netko izniman geek što se vidi u njegovom CV-ju mislim da će mu to biti dovoljno. S druge strane ja nisam imao profesionalno velika postignuća kada sam išao na taj intervju s Google-om, ali išao sam recimo na 24 satno studentsko natjecanje gdje student radi što želi i nakon 24 sata prezentira što je napravio što je nešto dodatno uz studiranje.

PS-portal: Tumači li se to da studenti koji studiraju dva fakulteta imaju veće kapacitete od drugih?

Luka: Mislim da da. Ili ako su kapaciteti jednaki da sam bolje fokusiran na ono što radim. Osobno baš ne vjerujem da ja osobno imam ne znam kako velike kapacitete, više se radi o fokusiranosti na određeni rad, a reduciranju drugih stvari. Tako sam namjerno kupio laptop koji nema dovoljno dobre performanse za igrati kompjutorske igre, čak sam i izlazio manje van s društvom nego recimo u srednjoj školi ili tijekom preddiplomskog. Jednostavno sam se više fokusirao na učenje.

PS-portal: Rekli ste da ste imali prilike studirati i na drugim univerzitetima osim zagrebačkog. Na kojima?

Luka: Studirao sam jedan semestar na Univezitetu u Würzburgu u Njemačkoj, koje inače ima 14 nobelovaca. Meni je posebno zanimljivo bilo to što imaju svoj vlastiti satelit u orbiti. Pokazali su nam deset metarske antene koje s par klikova na kompjutoru usmjere prema satelitu i kako dobivaju podatke s njega.

PS-portal: Koliko Vam je to pomoglo općenito u studiranju?

Luka: Rekao bih dosta, u smislu da sam vidio što se sve može napraviti i da se može napraviti. Da sam ostao u Hrvatskoj mislio bih da je nedostižno da jedan fakultet ima svoj vlastiti satelit. Tamo sam vidio kako je najnormalnije da za diplomski rad student piše kod koji koji će doslovno orbitirati oko zemlje.

PS-portal: U čemu se razlikuje studiranje kod njih i kod nas?

Luka: Mislim da pristup drugačiji. Na primjer na ispitu iz fizike kod nas bude puno brojeva, puno formula, svaki zadatak izgleda kao pričica pa se onda formule koje smo učili trebaju primijeniti na taj zadatak kako bi se izračunalo nešto i dobio konkretan broj. U Njemačkoj i Švedskoj je manji fokus na primjeni a veći na razumijevanju. Mislim da je veći naglasak na fenomenološkom razumijevanju stvari a manji na samom računanju.

PS-portal: Znači da je osnovna razlika ne na organizaciji sveučilišta nego načinu na koji se uči, odnosno načinu stjecanja znanja?

Luka: To je moj dojam. Što se tiče same organizacije moram pohvaliti FER jer je iznimno dobro organiziran, mada mislim da je na našem Sveučilištu on više izuzetak nego pravilo.

PS-portal: Osim u Njemačkoj studirali ste i u Švedskoj?

Luka: Da, na Tehničkom sveučilištu Luleå. Ali nisam bio u gradu Luleå  nego u kampusu u Kiruni koji je inače najsjeverniji grad u Švedskoj. Zgrada fakulteta je bila spojena, čak i fizički hodnicima, sa Švedskim institutom za fiziku svemira tako da profesori s fakulteta i studenti često surađuju na projektima s ljudima tog instituta.

PS-portal: Ima li velike razlike između studiranja u Njemačkoj i Švedskoj?

Luka: Mislim da je Švedski sistem puno bliži njemačkom nego hrvatskom. Naglasak je na praktičnim stvarima tako da je na primjer jedan predmet čija težina gledana u ECTS bodovima iznosi 15 bodova, godina je 60 bodova, a za četvrtinu jedne godine imate samo jedan predmet koji je praktični projekt kod kojega sami biramo i sami se javljamo profesoru. Sličnih stvari ima i kod nas na FER-u, ali imao sam osjećaj da me na FER-u sustav više drži u rukama a da je u Švedskoj više slobode izbora. Samo da napomenem još jednu razliku između sveučilišta u Njemačkoj i Švedskoj, ali to vrijedi i šire, prema zagrebačkom. U Zagrebu su fakulteti raštrkani po cijelom gradu dok su tamo koncentrirani na jednom mjestu, a ako su i razdvojeni opet su koncentrirani u dva najviše tri kampusa. To je po mom mišljenju puno bolje za interdisciplinarnu suradnju i studenata i profesora kao i za društveni život na faksu i lakše i bolje upoznavanje kolega.

PS-portal: Jeste li se nakon diplome pokušali javiti na više mjesta za posao?

Luka: Ja sam prošle godine diplomirao SpaceMaster, a ove godine sam diplomirao na FER-u. Poslije SpaceMastera se nisam nigdje javljao jer sam imao već od ranije dogovorenu praksu u Google-u, tako da sam poslije diplomskog na Sveučilištu Colorado u Boulderu ostao na praksi u Americi.

PS-portal: Kako ste došli u Boulder?

Luka: Javio sam se profesoru Dennisu Akosu iz Colorada koji je surađivao s nekim profesorima u Kiruni, a i nekoliko kolega je već ranije bilo kod njega. On je poznavao ljude u Kiruni i bio upoznat s programom, znao što može očekivati od studenata s tog studija. Imali smo jedan telefonski razgovor i to više iz razloga da se vidi znam li dovoljno dobro engleski te da vidi što mene interesira, odnosno bavi li se on time.

PS-portal: Tko je platio troškove studiranja u Americi?

Luka: Ja sam sam platio troškove. Srećom sam godinu ranije bio na praksi u Google-u i plaću za praksu koju sam od njih dobio sam uštedio. Da nije bilo toga mislim da ne bih mogao priuštiti si taj odlazak u Ameriku. Tamo sam bio šest mjeseci, a boravak nije bio baš jeftin. Stanovi su dosta skupi. Za jednu sobu sam plaćao 600-650 dolara mjesečno.

PS-portal: Postoji li mogućnost dobivanja stipendija za takav studij?

Luka: Vjerojatno da, ali treba se za njih kvalificirati. Nešto sam tražio, ali ili takve stipendije nisu bile otvorene baš u to vrijeme ili mi se nije potrefilo. Htio bih naglasiti da sam prije odlaska u inozemstvo 2015. dobio jednokratnu pomoć od Sisačko-moslavačke županije u iznosu od 5.000,00 kuna i hvala im na tome. Uglavnom, pomogli su mama i tata, ja sam uspio zaraditi preko ljeta, Županija je pomogla, pa sam nekako uspio dovoljno sklepat.

PS-portal: Znači da u principu nigdje nema studiranja bez novaca?

Luka: Tako je.

PS-portal: Ali za studiranje u Europi se može dobiti stipendija?

Luka: Točno. Ja sam imao stipendiju koju su svi dobili u Erasmus programu i koja je pokrivala malo više od pola stanarine, što mi je pomoglo da ne moram uzeti neki kredit.

PS-portal: Na kojem univerzitetu ste diplomirali Space Science and Technology?

Luka: To je double degree program koji omogućava stjecanje dvije master diplome. Jedna je s Tehničkog sveučilišta Luleå, koji je organizirao cijeli program, a druga je sa Sveučilišta Paul Sabatier iz Toulousea u Francuskoj koje je akreditiralo program i sudjelovalo u organizaciji. Iako nisam fizički bio na tom sveučilištu formalno sam bio njihov student na razmjeni u Švedskoj.

PS-portal: Znači za Space Science and Technology ste dobili dvije diplome, a na FER-u ste u Zagrebu sad nedavno diplomirali?

Luka: Da, na FER-u sam diplomirao prije tjedan dana. To mi je formalno treća diploma.

PS-portal: Ovaj posao u Google-u je Vama znači prvi, da tako kažem, stalni posao?

Luka: Da, to mi je prvi pravi stalni posao. Ali da se vratim malo na prijavljivanje na poslove. Kada sam bio u Americi imao sam intervju sa Swift Navigation iz San Francisca. S tom firmom sam imao više poveznica, moj mentor profesor Akos kod kojeg sam bio na praksi je istraživao GPS čime se bave i oni, osim toga koristili su neke čipove koje sam ja koristio u jednom projektu, a znali su da sam bio na praksi u Google-u pa sam dogovorio praksu kod njih i poslije ostao u kontaktu s njima, ali i s ljudima u drugim firmama sam bio u kontaktu kako bih mogao u slučaju da se okolnosti promijene eventualno surađivati s njima.

PS-portal: Što za Vas predstavlja rad u Google-u?

Luka: To je odlična firma, uvjeti unutar firme su odlični, bave se ozbiljnim poslom. Ja na to gledam kao na ono što se u engleskom zove „rite of passage“, kao nešto što bi svaki ozbiljniji programer koji želi nešto postići u karijeri morao proći. To je nešto kao dobra škola. Bez obzira ostao ja tamo duže ili ne mislim da je to nešto što će mi dobro doći za početak karijere. U jednu ruku vas takva firma jako razmazi zbog dobrih radnih uvjeta. Imaju dobro postavljen sistem i čovjek se može od početka naučiti dobrim praksama kako programirati, naučiti metode za praktičnu primjenu. Unutar Google-a postoje timovi koji služe da vam olakšaju posao pa to čovjeka razmazi. Tako da ako jednog dana budem prešao u neku drugu firmu biti će to sigurno korak unatrag što se tiče infrastrukture koju bi imao na poslu, ali imati ću znanje kako treba raditi.

PS-portal: Jeste li razmišljali o tome da radite u Hrvatskoj?

Luka: Jesam, razmišljao sam. Ali odvagnuo sam što bih mogao raditi i život koji bih mogao imati u Hrvatskoj a što u inozemstvu pa je prevagnulo ovo drugo. Iako moram reći da i kod nas ima zanimljivih firmi i zanimljivih poslova. Mislim da se ide u dobrome smjeru. Recimo prije par mjeseci je osnovan Adriatic Aerospace Association i oni žele napraviti prvi hrvatski satelit. Toga nije bilo kod nas do sada i ja mislim da je to dobar korak ne samo u pravcu istraživanja svemira nego i u razvoju inženjerskih znanja i njihove primjene. U najmanju ruku time se uvodi raznovrsnost u ponudi poslova.

PS-portal: Naš IT sektor govori kako nema dovoljno stručnjaka?

Luka: To svuda govore.

PS-portal: Znači da je svugdje u svijetu nedostatak tih kadrova?

Luka: Tako je, samo eto, puno više me mogu platiti u inozemstvu nego ovdje. Nekako kad sve zbrojim i oduzmem trenutno mi je inozemstvo privlačnije, ali ja se planiram jednog dana vratiti u Hrvatsku. Kada odem prošetati se Capragom… inače nisam baš jako sentimentalna osoba, ali čini mi se otkako sam otišao u inozemstvo da sam postao sentimentalniji.

PS-portal: Znači da sta naučili drugim očima gledati lijepe stvari koje imate ovdje, a ranije ih niste primjećivali?

Luka: Moguće. Ja sam ovdje odrastao i iracionalno se lijepo osjećam samo kad šećem ulicama. Vrlo mi je lako zamisliti da se jednog dana vratim ovdje, ali barem sada na početku svog života ipak stavljam u prvi plan svoju karijeru.

PS-portal: Kada bi Vas sada netko od obitelji ili mlađih kolega pitao kako doći do Google-a što bi mu rekli? Je li to samo splet okolnosti ili postoji neki sistem u svemu?

Luka: Mislim da ima i jednog i drugog. Moj cijeli put je prilično specifičan, pao sam jedan predmet na prvom roku, upisao drugi, upoznao ljude, dobio preporuku… Drugi su otišli, recimo, na natjecanje i ljudi iz Google-a su se javili njima. Oni su imali jedan puno direktniji i jednostavniji put od mene.

PS-portal: Znači li to da Google više sam regrutira nego što uzima one koji se javljaju na natječaje?

Luka: Oni rade oboje. Znam da se jako puno ljudi sami prijavljuju, ali neke brojke kao i načine kako biraju ljude, o čemu kruže razne priče, ne znam. No, sigurno da se ne gleda isto na prijavu recimo nekog izvrsnog profesora koji se prijavio na određenu senior poziciju i na one prijave koje stižu za početničke pozicije. Ali mislim da je zajedničko svim prijavama da su to ljudi koji su tehnički zaista sposobni.

PS-portal: Jeste li bili u njihovoj centrali na Mountain View?

Luka: Nisam. Kada sam bio u Americi na njihovoj praksi bio sam u Madisonu, Wisconsin. To je jedan mali ured, ali rade zaista zanimljive poslove. I bio sam u Zürichu.

PS-portal: Ima jedna filmska komedija kojoj je mjesto radnje Google-ov ured mislim baš u Mountain View, znate na koji mislim. Je li u njemu zaista prikazan djelić te atmosfere tamo ili nije?

Luka: Mislim da je dosta toga prikazanog u filmu onako kako stvarno izgleda, ne mislim na radnju filma, ali što se tiče samih uvjeta u firmi to je kao u vrtiću. Mogao bih satima pričati o tome. Tamo imamo doručak, ručak i večeru besplatno, sobu s video igrama, sobu s glazbenim instrumentima, stol za stolni tenis, teretanu, tuš, sobu za odmor, masaže…

PS-portal: Oni vas na takav način vežu uz sebe, je li tako?

Luka: Tako je. Jednostavno te razmaze i jako se lako naviknuti na takve pogodnosti.

PS-portal: Ali oni su u mogućnosti isto tako odrezati tu granu kada požele?

Luka: Teoretski da, ali prema mojim dojmovima i suradnici i menadžeri su jako voljni pomoći tako da osoba bude što zadovoljnija i općeniti je utisak da brinu o svojim ljudima.

PS-portal: Ne remete li te sve pogodnosti radni ritam?

Luka: Ne bih rekao. Ja sam na primjer, dok sam bio u Zürichu, s jednim prijateljem poslije ručka znao otići poslije ručka igrati ping-pong pola sata, sat vremena. I to nam je baš dobro došlo. Malo se rastresemo i onda vratimo na posao koji smo radili. Imao sam dobru povratnu informaciju o onome što sam radio što znači da taj sat vremena nikako nije utjecao loše na rezultat.

PS-portal: Znači ono što ste vremenski izgubili tu nadoknadili ste s druge strane većim angažmanom ili dužim ostankom na poslu?

Luka: Da, ili tako ili ste dovoljno dobri da možete odraditi i bez tog vremena. Mislim da se može puno nadoknaditi fokusiranjem.

PS-portal: Dakle ono što je Google-u bitno to je rezultat?

Luka: Apsolutno.

PS-portal: Postoji li deadline?

Luka: Obično kod firmi koje rade proizvod same za sebe, što je većinom slučaj kod Google-a, nema velikih deadline-a. Uvijek ima slučajeva, na primjer izdaju novi mobitel i ima nekih stvari koje na njegovom operativnom sustavu žele napraviti do tada što znači da to do tog datuma mora biti gotovo. No, koliko sam ja primjetio, dok god se posao napravi kako treba nije bitno radi li se od kuće ili iz ureda, kao ni to koliko vremena igram igricu, koliko spavam na poslu a koliko programiram.

PS-portal: postoji li ured Google-a u Hrvatskoj?

Luka: Postoji, jedan malen ured s, mislim, pet zaposlenika, ali koliko znam ovdje ne rade inženjerski posao već više business.

PS-portal: A koji su nedostaci Google-a kao firme?

Luka: Mislim da ljudi imaju osjećaj da su maleni kotačić u velikom stroju, što u neku ruku i je istina. Firma zapošljava 20.000 inženjera i nemoguće je da baš svatko od njih bavi nečim jako zanimljivim, ili netko završi doktorski studij iz nekog specifičnog matematičkog područja i onda ih zaposle da programiraju neke tzv gluposti na internetu koje nimalo nisu u vezi s onim što su studirali i lako mogu zamisliti da su takvi ljudi nezadovoljni.

PS-portal: Kad saberemo sve mogli bi reći da ćete Vi dobiti posao iz snova?

Luka: Za sada da.

PS-portal: Za sada?

Luka: Možda mi se promijene ciljevi u životu ili mi se ne svidi projekt, raspadne mi se tim pa završim negdje drugdje. Ali za sada je to točno ono što tražim.

PS-portal: Recite mi za kraj, Vaše promišljanje da li možete kao nakadašnji kvartovski dečko, sada informatički freak opet biti kvartovski dečko?

Luka: Kako definirate to „kvartovski dečko“?

PS-portal: Jedan dečko koji je odrastao u Željezari, igrao skrivača, loptao se, tukao… može li se jedan informatički freak koji planira nešto godina raditi vani, vratiti i postati opet kvartovski dečko?

Luka: Mislim da mogu. Oni što je konkretno mene činilo, kako Vi kažete, kvartovskim dečkom su bili prijatelji i okolnosti. Uvijek se volim sjetiti onoga kada mi u subotu popodne pokuca prijatelj na vrata i pozove da idemo van. Danas kad netko nekoga zove to obično ide preko interneta. Kada se vratim u Hrvatsku družit ću se s istim ljudima kao i prije tako da ću se vratiti u taj način života bez obzira radio u nekoj firmi ili imao svoju vlastitu. Nalaziti ću se s prijateljima i ići u iste kafiće kao i oni, jer tako sam naučen. Nadam se da se neću, bar previše, promijeniti.

Sretan put i puno uspjeha Luka. Nadamo se da ćeš se jednog dana vratiti u Sisak.

A. Olujić / M. Gašljević

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here