Vruća politička jesen

Ljetos, u sezoni „kiselih krastavaca“, svi su se zaklinjali u „vruću političku jesen“ kao, valjda nadomjestak manjku opakih tema koje bi mogle vezati gledateljstvo, slušateljstvo i čitateljstvo za njihove medije. Ljeto je, fjaka je pa tko će vijuge teretiti bilo čime osim hladovine i ledenog gemišta. Da ljetos nije bilo tema to zbilja nitko ne može kazati. Bilo ih je i to toliko da su mogle komotno biti i teme vruće političke jeseni. Međutim, Hrvatska politika poštuje kontinuitet. Jednostavno u Hrvatskoj ne smije postojati niti jedan trenutak, a da se ne razvija i kotrlja neka, manja ili veća, afera.
„Svakog čuda tri dana dosta.“ Stara je narodna koja se i sada uredno poštiva. Nižu se afere i raznorazne pizdarije, a građanima, imam osjećaj, sva ta dešavanja su „deja vu“. Ili su toliko više oguglali da im je svejedno. Možda bi se zabrinuli kada bi osvanuo dan, a ono u medijima samo naslovi pozitivnog i prosperitetnog predznaka. Čak ni mačku nitko nije pregazio. Zgledale bi se susjede preko balkona, zabrinuto bi penzići štapovima šarali po pijesku u parku sjedeći nanizani na klupi uz stazu, a ostali bi tipkali po svojim gadegatima i bilo bi im svejedno kao i u svaki drugi „obični“ dan.
Da dan može biti „obični“ zorno su nam pokazali uvaženi bivši ministar zdravstva Hebrang i isto tako, uvaženi, sadašnji ministar zdravstva Kujundžić smješkajući se jedan drugom na sjednici zagrebačkog suda koji im sudi za nešto, tko zna što, tko je komu što i kada rekao. Kada se takvim stvarima bave ovako uvaženi intelektualci i nedvojbeni stručnjaci u svom poslu, a istovremeno „instituti države“ kojima su se bavili i kojima bi se trebali baviti grcaju u dugovima, kadrovski i svekoliko drugačije se osipaju i propadaju a građani im, istovremeno umiru na ulicama onda je to zbilja „običan“ dan. Posebno me je potaklo na razmišljanje ono što jedan drugom predbacuju. Nabacuju se braniteljskim statusom kojeg su obojica stekli na ovaj ili onaj način bar tako tvrde i jedan i drugi. Da li je zbilja taj braniteljski status postao predmetom sprdnje?
I dok danas stručnjaci razmišljaju o ugljičnim „pločicama“ pa i fotonskim elementima kao zamjenu za postojeće nanometarske poluvodiče mi još uvjek dokazujemo taj famozni braniteljski status s dva svjedoka koji će svečano potvrditi da je „taj i taj bio tamo i tamo ali su u vihoru rata zagubljeni papiri“. Kada ozbiljni državni birokrati zaprime, dakle, to svjedočanstvo novopečeni branitelj može slavodobitno zatražiti da mu, sada njegovo, ministarstvo kupi harmoniku ili dodjeli stan. Naravno da će se, možda, traženo realizirati ako tražitelj „prođe“ inicijaciju. Sretnik, neće morati ukrasti tupe ministru, kao onaj lik u nekoj TV seriji, dovoljno je samo da negdje u javnosti premijera nazove „anemični“.
I dok je, u neko tamo drugo vrijeme, bilo popularno aktualnog remijera zvati upravo takvim nadimkom koji je proizašao iz činjenice da je zbog neke takve dijagnoze izbjegao sve vojske i ratove njegovog života on se nije, kao mnogi drugi, možda i zbog upravo te zdravstvene tegobe, potrudio pronaći dva svjedoka i tako začepiti gubicu zlonamjernicima koji ga tako zvaše pored njegova lijepog, građanskog imena. Spominjani doktori vjerojatno bi to bolje protumačili.
No, kako bilo ili ne bilo frka oko najavljenog prosvjeda u Vukovaru se je stišala. Zadnjih nekoliko dana gotovo se i ne spominje pa su iz te činjenice neki zaključili da prosvjedu slijedi fijasko. Možda dođe samo Penava, a možda ni on ako, recimo, odnekud „procure“ neki SMS-ovi u kojima Penava sam sebi piše da je najbolje da se ne pojavi na prosvjedu, inače ……
Inače, sam prosvjed u najavi kao razlog prosvjedovanja navodi neučinkovitost hrvatskih organa gonjenja oko istraga i procesuiranja ratnih zločina u vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj. Sama činjenica da još uvijek većina počinjenih ratnih zločina ( ubojstava, silovanja, mučenja, paljevina, pljačke, uništenja dobara, sakačenja, … ) nije procesuirana čak niti evidentirana frustrira svakog građanina, a posebno one koji su u tim zločinima ostali bez svojih bližnjih, koji su mučeni, sakačeni, silovani. Kojima su njihova dobra opljačkana, srušena i spaljena.
U raznim varijantama braniteljske udruge i udruge proistekle iz Domovinskog rata bile su na čelu traženja kaznenog progona zločinaca. Odjednom „ručna“. Najveća braniteljska udruga HVIDR-a čak odgađa davno prije planirane i dogovorene igre u Vukovaru samo da bi „zaobišla“ prosvjed. Uz pretpostavku da su članovi te Udruge listom invalidi Domovinskog rata zar upravo oni ne bi trebali biti najglasniji da se otkriju i procesuiraju oni koji ih učiniše invalidima? Ili?
I drugi odjednom utišaše, nestaše u mišjim rupama a zločinci, vjerojatno, trljaju zadovoljno ruke kao i „branitelji“ iz kvote „dva svjedoka“ kada im Plenković i Njonjo tepaju kako su „ponudili svoje živote na oltar Domovine.“ Jebiga, tako to izgleda kada anemičar briše pod.
Marjan Gašljević

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here