Piše:Marjan Gašljević

I ove prve subote u mjesecu listopadu, kako se na taj dan uvijek od prve komemoracije 2012. godine održava, održana je komemoracija u sjećanje na djecu koja su umrla u Dječjem logoru u Sisku koji se je nalazio na tri lokacije, a tadašnje vlasti logor su zvale „prihvatilište“. Sisački Dječji logor bio je uspostavljen 3. kolovoza 1942., a u funkciji do siječnja 1943. godine. Kroz logor u Sisku prošlo je 6.693 srpskih dječaka i djevojčica s Kozare, Banovine, Korduna i iz Slavonije. Ona su odvojena od roditelja koji su završili u Jasenovcu ili na radu u Njemačkoj i Slavoniji, a bila su starosti od nekoliko dana pa do mlađih tinejđera. Od bolesti, hladnoće i neishranjenosti umrlo ih je između 1152 i 1630.
Prvi puta od kada SNV organizira ovaj komemorativni skup na skupu su nazočili i predstavnici Hrvatskog sabora, njegov potpredsjednik Furio Radin dok je kao izaslanica vlade na skupu nazočila ministrica Nada Murganić. Pored gradonačelnice Siska Kristine Ikić Baniček na skupu su nazočila i izaslanstva ambasade Savezne Republike Njemačke te izaslanstvo ambasade Republike Srbije, a saborski zastupnik Milorad Pupovac nazočio je u svojstvu predsjednika Srpskog nacionalnog vijeća.
Vjerski obred komemorativnog skupa predvodio je episkop slavonski vladika Jovan koji je u kratkom obraćanju nazočnima poslije parastosa djecu umrlu u ovom logoru kao i u logoru Jastrebarsko usporedio s djecom Betlehema ubijenom po Herodovoj zapovjedi.
Među stotinjak nazočnih nazočili su i logoraši dječjih logora danas u poznijim godinama te su svoja sjećanja podjelili sa skupom. Izrazili su žal za sve stradale ali nisu propustili niti spomenuti činjenicu da su građani Siska i okolnih sela doturali hranu koje u to vrijeme i nije bilo u izobilju te time spasili mnoge, a posebno su istaknuli one građane koji su „kroz žicu“ spašavali djecu dajući im šansu za novi život odhranjujući ih zajedno sa svojom djecom u svojim obiteljima i kučanstvima.
Izaslanstva i nazočni poslije parastosa na spomen ploče položili su bijele ruže te zapalili svijeće. Predsjednik SNV-a obratio se skupu rekavši: “Ovdje je bio po broju žrtava najveći i najzloglasniji dječji logor u takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Kroz njega je prošlo blizu 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tom je logoru umrlo i ovdje je pokopano. Mi smo došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenog križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti. Proteklih nekoliko tjedana i nekoliko mjeseci sve intenzivnije čujemo, ne samo u opskurnim desničarskim medijima, nego u glavnim nacionalnim medijima, među kojima su i oni državni, da dječji logori poput ovoga u Sisku i onoga u Jastrebarskom zapravo nisu postojali, već da je to partizanska, ili kako više vole reći, komunistička izmišljotina. Tako se govorilo i u doba tzv. NDH – zločine se negiralo, zločine se prikrivalo. Oni koji danas tako govore se ne mogu drukčije zvati nego proustaški zagovornici revizionizma, koji bi htjeli naknadno afirmirati taj režim. S ovoga mjesta moramo poslati poruke življenja u miru i poruke “ne” onima koji bi htjeli obnavljati ideologiju koja bi mogla dovesti do novih žrtava.”
Na novinarski upit da li će ići u Vukovar 18. studenog gospodin Pupavac je odgovorio: „Ja se ne plašim niti strahujem. Ukoliko moj dolazak u Vukovar može doprinijeti tome da odnos između Hrvata i Srba u Vukovaru, Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije uđe u normalnu fazu, da se počinjemo poštovati, da počinjemo poštovati stradanja jednih i drugih, ja ću tamo i biti.“

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here