Uvjeren sam da ovog mladog dečka poznaju mnogi od vas, ne samo ljubitelji borilačkih sportova već posebno cure koje tako profesionalno i odgovorno pazi po noćnim klubovima. Obično mnogi od vas pri pomisli na one “nabildane i nabrijane momke” sa ulaznih vrata nekog disca pomisle : “Kakve su ovo sirovine”, no iako znam da nažalost među njima ima i takvih primitivaca koji sve “probleme” nastoje riješiti pretjeranom agresivnošću koja je zapravo najbolji pokazatelj njihova straha i nesigurnosti.

Ermin Saki je odličan, vrhunski sportaš koji prvenstveno zrači samopuzdanjem, smirenošću te strpljivošću koja se izgrađuje ne samo kroz treninge. Prije nekoliko godina sam ga imao priliku prvi put upoznati u jednom discu kada mi je došao na ispomoć…. Naravno, bio sam kao i on samo gost u tom klubu. Bio je tada mlad, pomalo nabrijan te naravno pucao od snage. Već nakon prvog razgovora sam shvatio da se radi o jako dobrom momku koji je svjestan vlastitih mogućnosti i što je najbitnije pokazuje poštovanje prema gostima. Nažalost nije ga život mazio, vrlo rano je ostao bez oca te je odrastajući u iznimno teškim okolnostima, gdje kako mi kaže : “Drago nisam imao ni struje ni vode, učio sam pod svijećom” odmah vidite, gdje su udareni temelji njegova današnjeg karaktera pobjednika. Gledao sam njegove treninge u kojima je dominantna eksplozivnost i brzina, te kako mi kaže za sve svoje uspjehe zaslužni su treneri, naš proslavljeni olimpijac Stipe Damjanović koji ga uči hrvanju i diju dicu, te trener u njegovom matičnom klubu Kickboxing Sisak, Ivica Dobrenić. Njima može zahvaliti na bezbrojnim uspjesima iza sebe. Nekoliko puta je bio državni prvak u svojoj 9 to godišnjoj karijeri, donosio je u svoj rodni grad Sisak medalje sa Europskih natjecanja, no unatoč svim sjajnim rezultatima i to u sportu koji je za mnoge krvoločan, on prema svim svojim protivnicima pokazuje iznimno poštovanje. Nema klasičnog iživljavanja nad nemoćnim, poraženim čovjekom, jer i taj naš protivnik ima vlastito sportsko, ljudsko dostojanstvo, i on je poput svih nas krvavo trenirao i smisao sporta je da u trenucima pobjeda i poraza…. ostanemo ljudi i dostojanstveni.

Nedavno se Ermin vratio sa jednog turnira gdje je pobjedio svog protivnika tehničkim nokautom, nakon kojeg je došao do istog, zagrlio ga, ispričavši mu se…. I upravo su takve scene, takvi sportaši poput Ermina, najbolji ambasadori ne samo sporta, već svojih roditelja, baka, djedova, svojih trenera. Sve ono što smo naučili kroz život, ponekad ponizno radeći svašta u životu kako bi preživjeli, sve ono što su nam usadili ljudi pored kojih smo odrastali, učili –  pokazujemo danas u svakodnevnom životu, pa i na ovakav način u borbama za koje zaista treba imati srce i muda. Ali prvenstveno ljubav i poštovanje. Ermin kao i svaki mladi dečko sanja o borbama u MMA, poželimo mu svi zajedno da ostvari svoje ciljeve. No već sad je za mnoge od nas veliki pobjednik, čovjek sa srcem i ponosom. A to je vrijednije od mnogih medalja……

Za PS portal Drago Miličić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here