„U nizu ubiranja plodina je i berba kukuruza, koja dospijeva u listopadu i studenome, svakako nakon berbe grožđa. Nekada nije bilo strojeva pa se berba kukuruza obavljala vrijednim rukama berača. Bralo se na dva načina, a sve je ovisilo o mogućnostima. Neki su se odlučivali na berbu u polju da se odmah odvaja komušina od klipa. To je berba na struku, pa se očišćeni klipovi odvoze kući. Drugi, pak beru neočišćeni klip i odvoze ga kući. Dovezeni kukuruz istovaren je u razne pomoćne i gospodarske prostorije, a ponekad i u kući. Slično ćeminajnu ( čehanju perja, tijekom zimskih večeri) okupljali su se susjedi, znanci, rodbina koji će komušati kukuruz. U ovom poslu sudjelovali su i muškarci i žena, svaka je ruka bila potrebna, pa i dječja, kako bi se što prije pospremilo. Ipak, postojala je podjela posla. Muškarci su obavljali teže tjelesne radove, poput donošenja, pospremanja i dizanja kukuruza na tavan kuće ili staje, u kukuruzane. Žene i djeca su kominjale, odvajali komušinu od kukuruznog klipa. Ovaj posao počesto je bio popraćen šalama, razgovorima, zagledavanjem djevojaka i mladića, pjesmom i svirkom. Pjesmom tijekom kominajna, a svirkom i plesom nakon obavljenog posla… Ponekad su kominajna završavala gozbom, pjesmom i plesom. Ovisno o mogućnostima gospodara. ( Ivan Rizmaul, Blagdan i svagdan petrinjski, strane 313/304.)


Upravo ovako opisan običaj iz starina, u ovo naše sadašnje doba ponovili su članovi Udruge Đeram u Dragotincima. U svojoj stalnoj i upornoj, za svaku pohvalu vrijednoj nakani „Oživimo Dragotince“ malobrojna, ali neumorna, agilna, inventivna i vrijedna skupina Đerma prikaz nekadašnjeg „perušanja kuruza“ ( po seoskom izričaju njihovih predaka) upriličila je u štaglju, dvorištu i unutrašnjosti etno-kuće usred sela. Veliki i zdravi klipovi kukuruze, koja je ovo ljeto rodila jednako obilno kao i sve povrće i voće, ubrani su u polju obitelji Dangubić, a u komušanje, kominjanje, perušanje prionuli i muškarci i žene. Po starom običaju, i sada se šalilo, „podbadalo“, dobacivalo, ali i pjevalo, jer su u dvorištu sve snage svojim instrumenata i glasova dala četiri tamburaša iz HKUD Mošćenice. Uz njih su u Dragotince došle i tri članice u narodnim nošnjama (s potpredsjednicom Selihom Ferenčak), pa se udruženo s domaćim rukama posao brzo dogotovio. Domaćin Milan Dangubić istovremeno je pokraj tamburaša pekao tek ubrani kesten s Banovine, a u kući na vatri od drva užarenog starinskog štednjaka svima za večeru gulaš „po seoski“ (od svinjetine, odmah s njokima) skuhala domaćica Ankica Dangubić. Članice Đerma ispekle su i donijele svoje kolače i pravi domaći svježi pšenični i kukuruzni kruh, a našlo se novoispećene rakije i mošta u pretvaranju u vino iz nedavne berbe grožđa. Moglo se po želji, zažariti grlo i originalnim škotskim viskijem…
-Prije neku godinu ovakav smo običaj branja i perušanja kukuruze napravili izravno u polju, a sada ga ponovili u prostoru naše etno kuće. Zahvaljujem prijateljima iz Mošćenice na odazivu. Još nam slijedi nastup na kazališnom festivalu diletantskih družina u Petrinji, za kojeg pripremamo premijeru iznenađenja- kaže predsjednica Đerma, Kata Perković.
Udruga se ponosi ovogodišnjim značajnim aktivnostima, jer su zastupali Petrinju u Poljskoj i Zagrebu, Lovrenčevo 2018. najavili izravno u HTV emisiji Dobro jutro Hrvatska, gostovali u zagrebačkoj Dubravi i Divuši, blagdan sela Presveto Trojstvo proslavili uz obnovljeno raspelo za kojeg je dobivena nagrada Turističke zajednice Petrinje…
Zapis Antuna Petračića

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here