Mi(r)ni prosvjed u Petrinji

Foto: Monika Bončina

U slavu Grada Petrinje održao se mi(r)ni prosvjed s parolama „Hoćemo odgovore“ ili preciznije „Vratite nam asfalt, dosta je farbanja“.

I dok se mjesecima (mandatima) farbaju, fasadiraju i montiraju žbuke i fasade na kućama u centru grada, narod se pita što se to događa. Ljudi su zbunjeni, nije im jasno kako za obnovu fasade jedne manje kuće treba više od pet mjeseci. Štoviše, zašto su skele postavljene, a nikada, ali baš nikada na tim  mjestima nema radnika koji i vrše obnovu tih starih kuća u centru grada.
Također, pitaju se po portalima, komentarima i društvenim mrežama što je s petrinjskim asfaltom.
Odgovore ne zna, očito, nitko. Iz gradske uprave tvrde kako se svi projekti izvode u skladu s izvedbenim planovima istih. Očito je posve normalno raskopati gotovo svaku ulicu u Petrinji, staviti trideset i osam semafora na cesti u smjeru Siska. Potom, nakon sto godina zatrpati rupe, staviti čak i šahtove na taj isti asfalt, a  kada bude dovoljno samo koji mjesec da narod pomisli kako je sve gotovo, ne uspije ni izdahnuti,a već mu je pred kućom onaj dobri stari žuti CATovac, spreman da ponovno iskopa sve one iste rupe.
I tako radovi traju sporo. U nedogled. Kopa se, zatrpava i otrpava ista rupa.
Ceste su bolje izgledale za Austro-Ugarske. Nije ih bilo.
Već dovoljno napaćeni hrvatski narod kuka po portalima, zove medije, fotografira svoju raskopanu ulicu. Žali se, šalje upite i tako bliže i tako dalje.
Što se potom dogodi?
Dana 13.10. 2018. godine biva održan mirni prosvjed Inicijative građana “Za bolju Petrinju” pod nazivom „S.O.S. ZA PETRINJU – GRAD S TISUĆU RUPA“ ispred gradske uprave od strane skupine žena. Jedna od njih, Luca Gašpar Šako, održala je polusatni govor u kojemu se dotakla gotovo svih problema s kojim se ovaj grad susreće.
Uz njih, ispred ulaza stajali su mnogobrojni predstavnici raznih medija, novinari i fotoreporteri kako bi zabilježili trenutke toga govora i  prosvjeda.

Foto: Monika Bončina

Nasuprot zgradi nalazila se šačica Petrinjaca. Nezadovoljnih ljudi koji su svojim prisustvom htjeli pokazati kako ih nešto smeta. Uglavnom penzioneri, zaposleni i nezaposleni ljudi godina 30+.
Luca Gašpar Šako na mikrofon je postavljala razna pitanja, a ja se pitam:
Gdje su na tom prosvjedu petrinjski studenti? Gdje je naša mladež?
U svim razvijenim zemljama pa i onim ne tako razvijenim, kada se događa nešto generalno loše za grad ili državu, na ulice izlaze studenti. Intelektualci koji razumiju problem, smeta ih i žele bolji život.
Kod nas takvog prosvjeda nije bilo. Ostavlja se dojam kako nam je u stvari super. Znamo kukati subotom po portalima, a kada nam se pruži prilika da svojim prisustvom i pokažemo nezadovoljstvo, radije biramo sjediti doma, lakirati nokte, googlati karte za Njemačku… To je u svakom slučaju lakše, tko je vidio boriti se s vjetrenjačama?

Većina ljudi po društvenim mrežama komentirala je kako je vrijeme za prosvjed glupo. U to vrijeme nema nikoga u upravi i slično. Međutim, ne računavši kako je subota neradni dan. Dakle, većina ljudi u to je vrijeme bila kod svojih kuća. Zašto je onda došlo tako „malo“ ljudi?
Ne smeta li ih toliko naš „asfalt“?
Očito ne.
Ponovno ista stvar. Ovaj prosvjed u Petrinji klasična je slika hrvatskoga naroda. U cijeloj svojoj zasićenosti problemima deklarira sebe kao pasivnog igrača, zaboravljajući pritom da pušta svoje najveće neprijatelje- „političare“, koji su za baš svako zlo u ovoj državi krivi- vodećim.
Po tim istim društvenim mrežama može se pročitati na tisuće komentara tipa: „Što ću ja na izborima? Ionako će nam uvijek biti loše. Samo kradu. Bagra lopovska. Hdz…“ itd.
I ne odu na izbore. Izaberu ostati doma i na taj način ne učine ni ono najmanje što mogu. Pa pobijede oni „loši“, a mi nastavimo živjeti u svijetu manipulativne demokracije.
Ne odu na prosvjed. Ionako će sve biti isto, što će oni tamo, Dumbović ionako radi kako on hoće.
I tu se vidi srž problema našeg mentaliteta. Ljudi ne razmišljaju na način da nije bitno ima li koga u kožnatoj fotelji u upravi. Ne razmišljaju da će ondje biti predstavnici medija koji će zabilježiti broj nezadovoljnih, prikazati to na Dnevniku… Sve će to doći do tih istih političara koji raskopavaju naš grad po tisuću puta. Toliko smo glasni na glupim platformama Interneta, a tako tihi uživo.


Poznato nam je svima geslo „Teb’ u slavu grade moj“. Sada se već pomalo čini kao floskula.
Tko radi dobro za naš grad? Ako smo nezadovoljni političarima zašto to subotnje jutro nismo došli na prosvjed?
Parafrazirat ću Lucu Gašpar Šako koja je, između ostaloga rekla kako ćemo plivati u govnima

Di su pare?  Nema ih, ljudi.
Ali nema ni nas.

Monika Bončina

 

NAPOMENA: U članku su navedena osobna mišljenja i stavovi autorice/autora koji ne moraju predstavljati stavove portala.

PS-portal

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here