Dok se europskim monarhijama sve više tresu temelji „Kraljevi“ iz Siska nezaustavljivo pokoravaju i hrvatske i europske planinske, brdske i ravničarske krajeve i područja. Naši, sisački „Kraljevi“, za svoje pohode i osvajanja ne koriste „oganj i mač“ več im je osnovno „oružje“ bicikl.
U takvim situacijama i s takvim epitetima svakako izroni želja upoznati te moćne i suverene snage posebno za to jer su tu, pored nas. I onda krenuh u potragu za „Kraljevima“ da bih odmah, na prvu pred objektiv i mikrofon doveo prvog „kralja“ sisačkih „Kraljeva“ – Frana Jerkića.
Frana Jerkića možemo se sjetiti, posebno oni koji prate biciklizam, s prošlogodišnjeg biciklističkog maratona Sisak – Budimpešta – Bratislava – Beč – Sisak na kojem je Fran, ne samo sudjelovao, već i proslavio svoj, pazi sad, 17-ti rođendan.
Fran Jerkić rođen je 2000. godine u Sisku i danas je predsjednik Biciklističke ekipe „Kraljevi“ Sisak. Fran je učenik 4. razreda srednje Tehničke škole za strojarsko-računalnog tehničara u Sisku i, kaže, ide mu dobro a s biciklizmom se je počeo baviti 2016. godine u jednoj starijoj ekipi pa, pošto je bilo nešto mlađih od mladih, odlučiše osnovati svoju ekipu. Njihova ekipa danas broji tridesetak članova od 7 do 27 godina a ciljevi su im:
Biti primjer starijima;
Biti uzor mlađima;
Širenje biciklističkog duha
Poticanje na bavljenje sportom
Edukacija o sigurnosti prometa na biciklu;
Organiziranje biciklijada;
Suradnja s biciklističkim udrugama, ekipama i klubovima;
Rad u humanitarne svrhe.
Prvo što upitah Frana je od kuda naziv „Kraljevi“. Totalno me je zatekao odgovorom u kojem su sažeta sva praktična promišljanja mladih ljudi za razliku od nas starih koji sve vole zakomplicirati:
„Dvojili smo se oko imena da bi ostala u igri „Carevi“ i „Kraljevi“. Za „Careve“ nisam bio siguran u čemu se razlikuju od kraljeva i kako ću izraditi logo tako da je prevagnulo „Kraljevi“ obzirom da je njihov simbol kruna.“
Pored spomenute „Dunavske trase“ duljine 1307 kilometara odvozili su i Maraton za kornatske vatrogasce Sisak . Bihać – Knin – Vodice gdje su odali počast poginulim vatrogascima i bili najmlađi i jedini maloljetni sudionici maratona.
Pored impresivnih uspjeha u svega dvije godine djelovanja naravno da slijedi i impresivan i zahtjevan program koji planiraju u narednom razdoblju a to je I i III Biciklijada SMŽ, „Sisak za Vukovar“ i „Biciklom do Pape“.


Kako reče Fran, i njihovi najmlađi biciklisti bez problema „iz cuga“ provoze 40-tak kilometara oko Siska tako da danas bez straha planiraju naredni biciklistički maraton zajedno sa sisačkom Udrugom za promicanje alternativne i urbane kulture „Sisak za Vukovar“. Polazak na ovaj maraton planiran je za 9. studeni 2018. godine iz Siska a voziti će se u tri etape. Prva do Nove Gradiše, druga do Đakova i treća do Vukovara gdje stižu 11. studeni 2018. godine. Pokroviteljstvo nad ovim Maratonom preuzela je Predsjednica Republike Hrvatske uz poseban naglasak i pohvalu mladim ljudima na ovoj akciji. Ovaj datum odabran je jer zbog činjenice da se grad Vukovar u Dane sjećanja zatvara za sav promet. Naravno, pratiti će mo sva događanja oko ovog maratona i izvještavati Vas o događajima tijekom puta.
Iskoristio sam priliku da Frana priupitam i za logistiku jer ovaj sport nije jeftin ali niti se u njemu ne mogu zarađivati neka sredstva. Posebna je zanimljivost što je ekipa vrlo mlada i gotovo nitko od njih nema svoje prihode.
U čemu je kvaka, priupitah Frana:
„Svakako da od svih ovih događanja ne bi bilo ništa da nije naših roditelja koji snose najviše tereta financirajući skupu biciklističku opremu i sve ostalo što ide uz ovakva događanja. U Sisku imamo nekoliko sponzora uglavnom malih privatnih poduzetnika koji nas podržavaju kroz hranu, piće i prijevoz. Koliko sve košta niti sam ne znam ali radi se o velikim iznosima jer, recimo, samo moj bicikl košta preko 2 tisuće eura.“
Frana sam, naravno, priupitao što planira po završetku tehničke škole obzirom da je vrlo dobar učenik koji se, pored školskih obaveza, stiže baviti i ovako zahtjevnim sportom:
„Strojovođa. Nastaviti ću se školovati za strojovođu.“
Istinski me je zatekao svojim odgovorom obzirom na spoznaje da Željeznicama u Hrvatskoj baš nešto i ne ide da bi mi pojasnio:
„Oduvijek me je privlačilo putovanje bilo kojim prometnim sredstvom. Fascinirale su me komandne ploče autobusa, lokomotiva i zrakoplova. I tako sam odlučio za željeznicu jer se je jedan moj prijatelj nedavno zaposlio kao strojovođa za jednu austrijsku željezničku prijevozničku tvrtku te vozi na relaciji Zagreb – Vinkovci i obrnuto i prezadovoljan je poslom, statusom i plaćom.“
Na koncu, Franu i njegovim prijateljima iz ekipe želim puno uspjeha u njihovom poslanju, želim suhu cestu i lijepo vrijeme a vozačima koji vole „stisnuti“ pedale za gas da ipak promisle i otpuste nogu jer na cesti nisu samo „Kraljevi“ na cesti su i druga djeca koju kod kuće nestrpljivo i sa strpenjom upravo zbog njih čekaju njihovi roditelji i najmiliji.
Marjan Gašljević

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here