Da bi uopće ušli u natjecanje za taj laskavi naziv potrebno je prvo znati što uopće znači riječ „njonjo“ ako nije samo ime napisano velikim slovom. Njonjo je, primjerice, peder koji ti ne dopušta da prepišeš odgovor od njega prilikom pismenog testa. Njonjo je i lik koji ti se danima nabacuje, a taman kad pristaneš na deit on ti kaže da ima nešto preče. Njonjo je i moj susjed s kojim ne razgovaram već godinama radi parkirnog mjesta s kojeg sam bacio stolicu koju je on postavio na mjesto gdje je očistio snijeg, ali me to ne priječi de se u liftu, tu i tamo, pofatam s njegovom guzatom suprugom. Čisto ravnoteže radi. Njonjo je i onaj lik što mi je zakoračio na zebru taman kada sam dodao gas. Ma njonjo je, jednostavno, njonjo, peder koji ti uvijek, ma što činio, ide na živce. Seronja. Bezvezist.
Najpoznatiji hrvatski Njonjo piše se velikim slovom jer je postao toliko notoran da svatko normalan smatra da se za to prestižno ime nema šanse izboriti. Ali, naravno, uvijek postoji njonjo koji misli, i to itekako ozbiljno, da ima velike šanse da preotme to ime, Prvi hrvatski Njonjo.
Osobno sam do sada mislio da ministar Lovro ima samo namjere biti ministar, stranački tajnik i preuzeti mjesto slavnog američkog inžinjera Edwarda Murphya gotovo svakodnevno „izabacujući“ već prepoznate i imenovane „Lovrine poučke“. Međutim hitro sam demantiran i natjeran promijeniti mišljenje. Lovro se je, dakle, naslikao i na društevnim mrežama podijelio fotke na kojima u svakoj ruci drži po jednog kapitalnog igluna. Ribetinu za koju kaže da nije on ulovio. Kaže Lovro i da se fotkao s medvjedima, tigrovima, lavovima, slonovima i drugim beštijama koje, isto tako, nije on ulovio. Posudio je, valjda, od Lijepog Nadana samo za prigodno slikanje, a za iglune, koji su, kako dođoše na društvene mreže još brže nestaše, se, po Lovri, još uvijek ne zna tko ih je ukrivolovio. Naravno, u maniri dobrog hrvatskog političara hrabro izusti; „Nek’ institucije rade svoj posao.“ I to kad je, priča se, ribarska inspekcije krenula istraživati tko je krivolovac. Psoholozi su davno rekli, i to oni pravi, koja je osobnost likova koji se vole dičiti tuđim dijelima, odnosno, slikati s tuđim ulovom bez da na tu „sitnicu“ skrenu pozornost.
I sve bi to bilo prihvatljivo i čisto dobro, i naravno ne bi došlo na naslovnice, da se radi o nekom tamo liku iz Odjela 5B Psihijatrijske bolnice a ne o Hrvatskom ministru javne uprave. Zlobnici bi rekli; „Kakva Uprava takav i ministar.“ Ma, OK, ali mi mnogi na žalost uvelike ovisimo o njima takvim kakvi jesu.
I dobro, jebeš iglune i tako su već pojedeni, izazovno je što i iz tog događaja Lovro izvuče još jedan poučak. Nakon saznanja javnosti za još nekoliko „vrćih mailova“ iz već, uz puno, puno truda, zataškane afere Hot-mail Lovro samo „ispali“ u kamere: „To je recikliranje starih stvari. Agrokor je završena priča.“
Ako je činjenica da je nekoliko ključnih odredbi Zakona o postupku izvanredne uprave samo nekoliko sati prije njenog usvajanja na Vladi promijenjeno u korist američkog lešinarskog fonda koji kroz te promijene ostvaruje enormu dobit i to se doznaje sada kada afera Agrokor i Hot-meil još nije niti blizu bar većine saznanja što se tu sve desilo i koliki će račun za hrvatske porezne obveznike na kraju biti recikliranje onda je Zemlja zbilja ravna ploča a igluni davno „reciklirani“ što je, izgleda jedina istina a nije Lovrin poučak.
Da je „sve u redu“ i da se „svi u Stranci neizmjerno vole“, kako nas Lovre uvjerava, i sam mu vjerujem. Jednostavno, kada je sve u redu i kada se svi neizmjerno vole ljudim jednostavno postane dosadno pa počmu izmišljati kojakakve pizdarije, bave se sitnim podvalama i krupnim tračevima tako da je javnosti od novinara i izvjestitelja, kojima je isto dosadno, „bačena“ kost u vidu tzv. „SMS-afere“ u koju su umješani svi. Ama, baš svi i tko zna tko će još biti. Naime, poučen iskustvom grupnog kuhanja gulaša u kojeg svi sudionici kuhanja dodaju svatko svoj „tajni“ dodatak pouzdano znam da takav „gulaš“ na kraju ispadne vrlo loše i rijetko prođe cjelokupan proces „Lovrine reciklaže“.
Ma pustimo Lovru, netko bi možda pomislio da imam nešto protiv tog dragog i simpatičnog „bodulskog brova“ čudi me samo da nije kazao, ili mediji nisu prenijeli, za olakotnu okolnost koja je Sanaderu donijela blagu, već odsluženu, kaznu što je, možda, zvučalo otprilike ovako:
– „Bolje pukovnik nego pokojnik.“
Marjan Gašljević

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here