Mačaka je oduvijek bilo u mom kvartu Brezje. Uvijek su vodile vječite razmirice i ratove s lokalnim psima, slobodno su prelazile cestu i preskakivale ograde dvorišta,a male mačiće su uvijek odnosila djeca koja prolaze putem u obližnju osnovnu školu. Penjale su se po krošnjama drveća, balkonima, ogradama i krovovima, ali rijetko na dimnjake u jesen jer u ovo doba godine su svi odreda radili “punom” parom i nemoguće je bilo stajati mirno na njemu.

Ali ove večeri, dvadeset i petog dana listopada, godine gospodnje dvije tisuće i osamnaeste, dok se nebo žarilo i crvenilo pred san, na krovu jedne kuće, na vrhu dimnjaka jedna je mačka mirno stajala i s visine promatrala svijet. Mogla je ostati koiko je god htjela jer u toj kući, baš kao ni u mnogima iz te moje ulice Brezje već odavno ne suklja toplina i dim, već dugo nikog nema u njima, već dugo samo hladnoća i uspomene na neko sretnije vrijeme žive u njima. I mnoge krasi kratki, tužan i vrlo jasan natpis : Prodaje se.

M.Šantek

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here