In Memoriam:Nataša iz moje ulice

Zajedno smo rasli kao djeca u toj tadašnjoj petrinjskoj Ratkovićevoj ulici, današnjem Brezju. Nataša Božić Marmilić je bila nekoliko godina mlađa, ali bila je tu, na par kuća, na par desetina metara od svih nas.

Kako to obično biva, život razdvoji mnoge ljude, jednostavno rastavi društva iz djetinjstva i svatko pođe svojim putem u život. Nataša je izabrala svoj put, nešto čime se ja i danas, baš kao i moje kolege s PS portala bavim – novinarstvom. Ona je bila naš kolega,jedna od nas –  novinarstvo ju je počelo zanimati još u osnovnoj školi, završila je faks, došao je i Domovinski rat, a ona se počela baviti ratnim reporterstvom na Radio Sisku i ta novinarska strast ju je vodila 15 godina – 2005. godine HND ju je proglasio najboljom voditeljicom Sisačko moslavačke županije, a iduće godine se potpuno ostavila novinarstva i vodila ispunjeni obiteljski život.

Nažalost, s teškom bolesti se borila dugo vremena. Stizale su loše, pa dobre vijesti i činilo se da je njena optimistična narav i vedar duh kakav ju je oduvijek krasio pobijedio tu nesretnu i zloćudnu bolest, da je sve nestalo i da će biti dobro.

Pod ovim jugom, pod toplim vjetrom krajem listopada, na toj nekadašnjoj Ratkovićevoj, na toj istoj sivoj cesti našeg djetinjstva, susjeda mi je rekla da je Nataša umrla. Preselila se na onaj drugi svijet.Imala je samo 46 godina.

Ostale su samo uspomene na neke davne godine.

Zbogom Nataša.

Počivala u miru.

M.Šantek

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here