Ne čuju se odavno svinje u središtu grada

Piše:Miroslav Šantek Cobra

Pamtim to kao da je bilo danas. A nije. Bilo je to davno. U ona “pogana” vremena prije Domovinskog rata. U Petrinji gradu. Dakle, događala se za današnje uvjete nezamisliva pojava – skoro svaka kuća u gradu, skoro svako domaćinstvo je imalo svinjac u kojem bi roktale “prave” svinje. Hranjene vrlo često napojem – (to je ono što ostane od doručka, ručka i večere pa se smiješa), kukuruzom kupljenim s domaćeg polja, šrotom… a rezultat bi bio prvoklasan primjerak svinje potpuno zdravog – prirodnog mesa od kojeg bi obitelji napunile hladnjake i kištre za zamrzavanje  prvoklasnom namirnicom, a tavani bi zamirisali od kobasica i šunki. U ovo doba,u mjesecu studenom (pogotovo za 29.XI. – nekadašnji Dan republike), posvuda bi bilo kolinje i bili su to rituali i običaji koji su se pamtili i prepričavali dugo poslije samog događaja. Naravno, i tad su te svinje smrdile, izazivale buku – ponašale se poprilično svinjski, ali malo tko je o tome razmišljao, a pogotovo pomislio da će svemu tome vrlo brzo doći kraj.

I došao je. Poslije rata došla su i nova pravila. Došlo je do toga da se u samom centru Petrinje više ne drže svinje. Na neki način, ta promjena je i razumljiva “jer poslije rata Petrinja se toliko razvila i izgradila da je u samom centru grada poprilično puno staklenih nebodera, poslovnih prostora za koje se otimaju investitori iz cijelog svijeta, a ulice su pune poslovnih ljudi i doista nije u redu da im smrde svinje pod nosom” – (ipak je ovo pod navodnicima samo znanstvena fantastika).

Svi smo postali Europljani. Fina gospoda i građani. Svinje se uzgajaju i tove tamo gdje im je i mjesto – u širem području grada i na selu. I dobile su nogom u guzicu iz centra Petrinje. A mi nesretnici “centraši” uvijek možemo na selu kupiti “gotove” svinje ili otići u trgovačke centre – jedini je mali problemčić što i u pedesetak sela nekadašnje općine Petrinja nećete naći ni dva posto svinja koliko ih je bilo prije rata. Treba prihvatiti poraz – sa svinjama smo završili. Nikad više neće skičati u središtu Petrinje.

Prekapajući po diskovima na kojima su arhivirane fotografije nađoh vrlo zanimljiv materijal.

Datum: početak studenog 2004.

Mjesto snimanja: pomoćno nogometno igralište pored stadiona NK Mladost uz nasip Petrinjčice.

Objekt snimanja:krave. Komada dva.

Naišao sam prilikom jedne uobičajene šetnje nasipom. Na tom pomoćnom igralištu jedva se vidi taj crveni teren. Svo je zaraslo u travu koju obilato brste dvije krave. Čije su – ne znam. Ali lijepo ih je bilo vidjeti. U toj izmaglici, jeseni koja se polako pretvara u zimu, u kadru bez ikakvih zgrada i objekata koje je izgradio čovjek, dvije krave – kao za omot ploče Pink Floyda.

Što li kaže zakon za krave? Poslije ih više nisam viđao.

 

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here