Od Peckog do “Goranovog proljeća” – Monika Herceg

Piše:Miroslav Šantek Cobra

Za selo Pecki malo tko zna. Samo lokalno stanovništvo ovog kraja, poneki dobri poznavatelj događaja iz Domovinskog rata koji se sjeća da je u kasno ljeto 1991. to selo posjetio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman obišavši hrvatske branitelje tadašnje prve linije obrane Petrinje baš na tom mjestu, u zadnje vrijeme i biciklisti i lovci koji prolaze kroz njega, a ono se smjestilo pored rječice Utine i obronaka Hrastovačke gore, vrlo je bogato vodom, zelenilom, čistim zrakom, netaknutom prirodom, a ima i staru utvrdu Pecki – reklo bi se na prvi pogled; ima sve za dobar život od poljoprivrede ili turizma – ali ništa od toga. Stanovnika je sve manje, mladi ljudi otišli prema gradovima ili se priključili trendu odlaska izvan Hrvatske, čak se i dio zidina starog grada prije par proljeća od tuge urušio uz gromoglasnu tutnjavu kroz tišinu noći, par puta godišnje na Dan sela dođu gosti, vrate se stanovnici,čuje se pjesma i veselje, posjete ih i političari koji obećaju da će biti bolje i tako iz godine u godinu.

Ulaz u selo Pecki

Ali to malo selo je bilo rodni kraj jedne djevojčice koja je u njemu odrastala i u kojoj se upalio plamen umjetnosti. U njenoj glavi su se počeli rojiti stihovi koje je uobličavala u pjesme kojih je bilo sve više, a riječi su postajale sve moćnije i ozbiljnije, tako da je s uspomenama i izvorom svog stvaralaštva vezanog za to malo selo iz kojeg je pješačila do škole, došlo do “kritične situacije”. Stvari su otišle predaleko, nastale su rime koje su tu djevojku – danas majku dovele do samog vrha pjesništva. Njena zbirka pjesama„Početne koordinate“ prošle godine je nagrađena „Goranom za mlade pjesnike“, ali to nije sve – osvojila je drugu nagradu na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino 2017. godine, prvu nagradu na natječaju Bal u Elemiru – Sremčevi dani 2017, a osvojila je i prvu nagradu na pjesničkom natječaju Na vrh jezika za pjesnički rukopis autora do 35 godina starosti i potpuno frišku – “Galovića”. Ona je Monika Herceg.

Prije nekoliko večeri Gradska knjižnica i čitaonica Petrinja organizirala je u Mjesecu hrvatske knjige promociju Monikine zbirke koja se održala u Maloj dvorani Hrvatskog doma, gdje su uz moderatora večeri – Monikinu profesoricu koja je izrazito ponosna na nju i koja je još davno prepoznala veliki talent u njoj, Gordanu Šelendić, Monikinu poeziju čitale i Martina Dumbović, Lana Sučec, Ines Kosturin te učenici Srednje škole Petrinja, a u glazbenom dijelu programa nastupio je mladi petrinjski kantautor Vid Bešlić. Uz samu autoricu koja je pročitala par pjesama, o njenom stvaralaštvu je govorio petrinjski pjesnik, prevoditelj i prozaik, Miroslav Kirin, također dobitnik Goranove nagrade još od prije tridesetak godina.

Dogodila se doista jedna od posebnih književnih večeri u Petrinji, ali i u cijelom ovom kraju jer ne “događaju” se baš svud dobitnici Goranovog proljeća. Monika je na kraju potpisala posjetiteljima svoju zbirku – među njima je bio i petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović. Monika Herceg odavno ne živi u tom malom selu zvanom Pecki. Nju je život odnio puno dalje, u velike sredine i velike gradove, ali kroz njene stihove i taj mali skriveni i zaboravljeni komadić svijeta zauvijek živi.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here