Autor: Marjan Gašljević
I dok ukrase mnogobrojnih gradova hrvatskog Primorja i Dalmacije rastače crvena palmina pipa od koje, praktički, nema obrane, u Zagreb na poziv gradonačelnika Bandića iz Jagodine je prispio kontroverzni gradonačelnik tog grada, ranije poznatog kao Svetozarevo, Palma.
Crvena palmina pipa (Rinchophorus ferrogineus) je, u stvari, leptir čije gusjenice hraneći se uništavaju palme kojima, poslije njihove zaraze, praktički nema pomoći do li uklanjanja i uništenja.
S druge, pak, strane jagodinski gradonačelnik odmah po svom dolasku u Zagreb praktički je odbacio mogućnosti razgovora o prošlosti govoreći da ga zanima samo budućnost za koju, on, ima neke planove. Naravno, prošlost o kojoj bi ga Hrvati itekako imali o čemu pitati nije, niti njemu, a na žalost, niti njegovom domaćinu zanimljiva iz potpuno razumljivih razloga. Sam pomoravski grad Jagodina, bez obzira gdje i kojoj se funkciji današnji Palma nalazio, često je bio središte različitih događanja čije poruke nisu bile previše blagonaklone Hrvatskoj i njezinim građanima posebno u vrijeme agresije na Hrvatsku ali i poslije. Koliko je kontroverzan sam Palma iz činjenice kada je „vjenčavao“ žirafe u jagodinskom zoološkom vrtu ne govori sam taj performans ako se ne pogleda u kojem je smjeru bio usmjeren. Ksenofobija ovog performansa ništa nije manja od činjenice njegovog prijateljstva s Arkanom čiji su krvavi tragovi prošarali Hrvatsku.
I dok isti taj Palma pregovara sa zagrebačkim gradonačelnikom Bandićem o nekakvoj budućnosti nama, s pravom, ne preostaje ništa drugo do li strepjeti što nas čeka u toj, nekakvoj, budućnosti. Palmina pipa u Hrvatsku donijeta je u sadnom materijalu da bi se ukazala kao leptir, ukras prirode, pa ostavila crviće koji će rastočiti zdrava stabla.
I dok famoznom Bandiću hrvatski politički analitičari tepaju da je „akademik“ hrvatske politike to on, na neki način, i dokazuje kroz okupljanje sve veće „naplavine“ u Hrvatskom Saboru nazvane „Bandićev saborski klub“. S jednim jedinim zastupnikom koji i sam nije izabran već je Bandićeva zamjena klub upravo buja do sada već 11 zastupnika uz Bandićevu najavu da „kada podvuče crtu za mjesec dana“ njih će biti najmanje 15. S tih 15 ili, možda, i više zastupnika u Klubu ta „naplavina“ postaje ozbiljan politički igrač na hrvatskoj političkoj sceni koji, itekako, može mijenjati odnose kako u Saboru tako i u Vladi. Bandićevo „čuđenje“ kada mu u Klub pristupi, recimo, Puhica ili Opačićka, samo je, u stvari, smijanje u lice svim hrvatskim glasačima. Svi ti likovi nas, pak, uvjeravaju da „spašavaju Hrvatsku“. Uhljebljivanjem rodbine i samih sebe. U toj priči najzanimljiviji su, u stvari, „spasioci“ HNS i njihov šef Vrdoljak kao i, ma tko više zna kako mu se stranka zove, koalicijski partner Kosor koji, što Bandićev Klub više buja oni više cvile svjesni da potreba za njima nepovratno nestaje. A rok od mjesec dana do podvlačenja crte ne samo da je znakovit već i prijeteće jasan.
Paradoks kompletne priče je da su svi oni, kao, na jednoj strani. Svi oni čine vlast. Zdravi dio vlasti, kako sami tvrde. Samo da i na njih ne sjedne „leptir“.
I što tu onda mogu hrvatski glasači? Mogu gledati kako se građanske inicijative upiru dokazati da, možda, ipak još ima bar malo demokracije što im, sigurno, ne jamči posprdni Lovrin smješak što, sigurno, nije moja tvrdnja da su „čisti“ ili jedni ili drugi ali, brate što je previše previše je. Gdje su ljudi za koje smo glasovali i time im poklonili svoje povjerenje da u naše ime odlučuju? Jednostavno, ne želim niti Palmu a niti palminu pipu.
I dok nam Palma nudi „pogled“ u budućnost Predsjednica nam je opet „zabludjela“. Pred Skupštinom UN-a je obećala potpis na „Marakeški sporazum“ da bi sada odjednom izjavila da ona ne ide u Marakeš i tako još jedamput pokazala da u Hrvatskoj vanjskoj politici „djed šumom, baba autoputom“. Jebote, eto, dotjeran sam da se upitam da li nam je Palma, zbilja, pogled u budućnost.
I dok nam je Predsjednica naglo „smotala“ udesno, kao onaj vozač autobusa kojeg je survao s mosta, skupina Borg, koja, naravno, ne postoji okupila se u NSK gdje je bivša dopredsjednica Vlade promovirala svoju knjigu „Agrokor – slom ortačkog kapitalizma“. Sve oko Agrokora od deseti travnja prošle godine toliko je čisto, kako tvrdi, i toliko savršeno da su svi okupljeni oduševljeno aplaudirali jedino je Varga u svojoj ćeliji očajavao u strahu da će mu i tu prepisku nazvanu „hot mail“ staviti na teret. Da, nerazjašnjeno je samo zašto je onda Martina, kad je već tako divno, lijepo i savršeno smijenjena kao i Ramljak. I, da, gdje je lova i koliko je, u stvari, „pretočeno“ u tom „spašavanju“ naroda. Dođe mi da vrisnem: „Nemojte nas više spašavati!“
Poučeni ovim „savršenstvom“ i drugi su počeli s pisanjem. Todorić kaže da ide s naslovom „Oporavak kroni kapitalizma“, Sanader sa manuo pornografije i najvljuje naslov „Svemirci više niste dobro došli“ a Vama prepuštam da pogodite autore slijedećih naslova: „Sova vidi i po danu“, „Sve boje u mraku tunela su iste“, „Vadio sam oči (krumpirima) a nisam zločinac“, „Neka mi sjeverni medvjedi zavide“, „Zbirka pjesama delam – delam“, „Recepti jednog zuker-majstora“, ….

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here