Ja cijeli život sanjam kako odlazim uz Kupu starim brodom Biokovo

Piše:Miroslav Šantek Cobra

Kad je Darko Rundek, autor i pjevač kultne zagrebačke rock grupe Haustor sa svojom ekipom snimao 1985. album Bolero na kojem se našla i zimzelena pjesma Šejn, falila mu je jedna riječ koja bi opisivala što to taj parobrod koji osim što prevozi skitnice na zapad doista vozi. Trebala mu je neka jaka riječ. Nije ju mogao naći, pa je za pomoć priupitao svog bubnjara Gula, a ovaj reče – sol. I tako je snimljena ta “himna” svih zaljubljenika u brodove koji plove rijekama. Zanimljivo je da je uz radio i TV emitiranje, Šejn, zauvijek i zabilježen na filmskoj traci filma Karaula, Rajka Grlića.

ŠEJN

Ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku
Starim parobrodom koji vozi sol
I da nosim jednu davnu, nikad prežaljenu, ljubav
Tanku dugačku cigaru i par mamuza od zlata
Da sam Šejn

Život uz granicu je opasan i tvrd
Al’ moje ime ovdje od sad znači pravda
Već čujem priču kako za mnom jaše smrt
Dok jašem crven pored vatri na rubu grada

To je Šejn…
To je Šejn…

Ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku
Starim parobrodom koji vozi skitnice na zapad
I da nosim jednu davnu, nikad prežaljenu, ljubav
Tanku dugačku cigaru i par mamuza od zlata
Da sam Šejn
Da sam Šejn

Dok živim život koji nisam birao sam
O suhom vjetru s juga moja duša sanja
Ja čujem buku stada, vidim u daljini grad
A tanka slika jave postaje sve tanja

Ja znam da život na granici je opasan i tvrd
Al’ moje ime ovdje od sad znači pravda
Na mome sivom konju sada za mnom jaše smrt
Vodi me tamo gdje me moja davna draga… već čeka

Izađi i bori se
U ovom gradu nema mjesta za jednog od nas
Izađi i bori se
Ulica je prazna, ali s prozora motre na nas
Izađi i bori se
Uzet cu ti život, ako ostaneš uzimam čast

To je Šejn…
To je Šejn…

Ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku
Starim parobrodom koji vozi sol
I da nosim jednu davnu, nikad prežaljenu, ljubav
Tanku dugačku cigaru i par mamuza od zlata
Da sam Šejn

Impresivan brod Biokovo, s motorom koji može ploviti i rijekama i morem, porinut je more 1960. godine u brodogradilištu u Piranu. Jadranskim, Sredozemnim, Egejskim i Crnim morem te Dunavom doplovio je u Sisak iste godine. Ovo je prvi brod koji je svojim motorima samostalno prošao Đerdap, jednu od najtežih dijelova riječne dunavske rute i do kraja 80-ih redovno plovio europskim rijekama.

Biokovo je legendarni sisački brod koji je danas obnovljen i postavljen kao turistička atrakcija, zauvijek zavezan za obalu Kupe pored šetača koji se često spuste na njegovu palubu, a ponekad i poslušaju priče i osluškuju glasove ljudi koji su plovili ovim brodom daleko od Siska. U njega se bilo lako zaljubiti i sasvim sigurno je bilo teško vidjeti ga kako još do nedavno propada nagrižen hrđom, kako zauvijek nestaje. Srećom, nije se to dogodilo do kraja, već je spašen i danas ima drugačiju funkciju i novi život.

Jedan od onih koji se zaljubio u Biokovo je sisački novinar Vladimir Pajtlar koji je o njemu napisao knjigu: Motorni tegljač – Biokovo, koju će večeras promovirati s početkom u 19 sati u Malom Kaptolu(Rimska ulica 13a, Sisak), a u organizaciji Turističke zajednice Grada Siska, Javne ustanove Lučke uprave Sisak i Foto galerije Siscia obscura.

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here