Dobila sam nekoliko upita kako pronaći posao na Malti. Drago mi je da sam neke uspjela zainteresirati za ovo malenu državu usred Mediteranskog mora. Sigurna sam da će se barem netko pronaći ovdje ukoliko se odluči na odlazak. Sve ono što kažem na ovu temu. Isključivo je moje iskustvo i moje mišljenje. Ne mora biti da će netko drugi imati isto. Meni su se tako prilike ili da ih nazovem kockice tako posložile u danom trenutku, ne mora značiti da će i nekom drugome. No, krenimo redom.

Kako sam uopće došla na Maltu?

Na Maltu sam došla tako što sam dogovorila i potpisala ugovor putem maila. Sav posao sam dogovorila na taj način. To je bio posao u optici, za početak klasičan rad optičara. No od nečega se mora početi i inozemno iskustvo vas izuzetno diže u očima poslodavaca. Dakako, onih pametnih i onih koji cijene radnika. Ne pričam o većini ovih Hrvatskih koji vas uzimaju na poticaje ili nude čisti minimalac. Jer ako neće optičar, hoće trgovac. Ne znam koliko ste upoznati s tom strukom, no prije je to bila divna struka. Od koje se dalo živjeti. Još u srednjoj školi sam se zaljubila u taj posao. Danas mi se gadi. Ako mogu biti iskrena. Isti raditi u Hrvatskoj. Da se razumijemo, nemam ništa protiv trgovaca, no jednostavno smatram da im nije mjesto u optici. Ne tamo gdje vam netko treba znati popraviti naočale, napraviti iste i znati objasniti indekse lomova i ostale stručne izraze. No, dalje od toga. Hvala poslodavcima na tome. Prije svega njima, optičari i trgovci nemaju veze s time. Poštujem sve kolege, one koji znaju svoj posao dakako.

No, kako je tako je. Idemo dalje. Vratimo se na ljepše teme i bolje dane. Kada radite u optici u Hrvatskoj, ako ne kuhate kavu sretni ste. Jer što bi vam dali raditi nešto ako ste tek izašli iz škole. Logično. Njima. Poslodavcima. Nije ni čudo što nam ljudi odlaze. Tamo gdje ih poštuju. I ja sam prva u redu s njima. Zajedno čekamo autobus, avion, bilo koje prijevozno sredstvo koje vodi iz Hrvatske. Nažalost. U Hrvatskoj ako se dotaknete samog rada u struci osim prodaje i da tu i tamo napravite koje naočale, sretni ste. A da ne pričam o tome da mi je noćna mora raditi s ljudima. Ne svima naravno. Situacija ima svakakvih. Mogla bi knjigu napisati. Ako mi se ikada bude pisalo o tome. Možda izađe. Tko zna.

No, da se vratim na prvobitnu temu. Moj rad u optici na Malti. Nisam bila sigurna da li sam zaista došla raditi u optiku. Mislila sam da sam pogriješila radno mjesto. Gdje se na posao odlazi s veseljem. Kada pričaš svojima doma, prijateljima. Nije im jasna sreća u glasu. Da nema one knedle u grlu koja je bila prisutna svaki moj radni dan u Hrvatskoj. Očekivala sam da će isto biti na Malti. Bila sam naivna. No, nisam znala za bolje. Do tada. Da se normalan radni dan počinje  s kavom koju popijem zajedno sa ŠEFOM i drugim zaposlenicima. Nakon toga idemo RADITI. Pritom ne mislim na onaj rad u Hrvatskoj gdje za plaću radiš dodatnih deset poslova, gdje ti obećaju da ćeš za svaki dodatni sat i posao biti plaćen. Za što naravno nisi. Nikada vidio. Samo čuo. Samo obećanja.

Na Malti sam naučila stvari koje nikada nisam naučila u Hrvatskoj, a u Hrvatskoj nisam radila samo u jednoj optici, radila sam i za privatne i za državne, odlučila dati priliku. Tipično i naivno Hrvatski. Na Malti sam naučila što je zapravo svijet optike i kako se stvari rade. Kako se zapravo posluje. Koje su sve mogućnosti. Zahvalna sam za svaki dan tog iskustva i znanja koje sam stekla. Jer sam svjesna da se više nikada neće ponoviti. Osim da ostanem na Malti.

Pored samog posla u optici kada sam vidjela njihov način poslovanja i rada, pogotovo znanja koje steknete. Znala sam da imam samo jednu priliku i što mi je činiti. U optici sam ugovor potpisala na tri mjeseca koliko je nama Hrvatima dozvoljeno boraviti turistički, odnosno 90 dana. Krenula sam u potragu za dodatnim poslom. Imala sam želju istražiti kako posluju i u drugim sektorima. Posebno u ljetnim mjesecima na Malti je lako naći posao konobara. Bilo to full ili part time. Ja sam druga dva posla radila part time, a posao u optici je bio full time. Kao drugi posao radila sam u restoranima, klubovima na plaži, kafićima, dućanima.

Zašto pričam u množini? Jer nisam htjela ostati tri mjeseca na istom mjestu što se tiče part time posla nego sam htjela mijenjati i steći iskustvo na više mjesta. Tako bi se dogodilo da sam u isto vrijeme radila dva dodatna posla pored onoga u optici. Ujutro bih odrađivala smjene u optici, zatim jedan dan popodnevnu u dućanu, a treći bi popodnevna smjena bila u restoranu.

Na Malti je u ugostiteljskim objektima tokom ljetnih mjeseci izuzetno lako pronaći posao i još lakše ga promijeniti ukoliko već imate iskustva na Malti ili vam se više tamo ne sviđa.

No, sve je također kakve ste sreće u tom trenutku i koliko dobro govorite engleski. Iako imaju svoj malteški, apsolutno svi govore engleski jer im je to drugi službeni jezik. Tako da ukoliko dobro baratate engleskim nećete imati nikakvih problema.

Što se tiče mog iskustva s Maltom i poslovima. Sve je bilo pozitivno. Naravno uvijek ima situacija kao i svugdje gdje imate loš dan pa možda niste u potpunosti zadovoljni nečime.

Moja preporuka je svakako ukoliko vam se ukaže prilika za bilo kakvim inozemnim iskustvom, a znate jezik. Ne razmišljajte ni trenutak nego put pod noge. Ostaje iskustvo za cijeli život, a uspomene su nešto najljepše! Jer uvijek možete zaraditi novac, no uspomene vrijedne sjećanja ne možete steći svaki dan.

Pssst! Nivesine avanture pratite i na njezinom blogu!

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here