Odlazi cirkus iz našeg malog grada Petrinje

Piše:Miroslav Šantek Cobra

Posljednjih godina je postalo sasvim normalno da se razne televizijske kuće pošto je konkurencija među njima svakog dana sve veća otimaju za svakog gledatelja, pokušavajući svoj program upotpuniti sadržajima koji bi privukli puno ljudi. Nude se razni sadržaji koji bi trebali motivirati ljude da se zadrže baš na njihovom kanalu, a jedna od tih primamljivih stvari mnogim ljudima su razni TV showovi gdje pred žirijem nastupaju talenti iz svih sfera zabave i umjetnosti.Američka priča je stigla i na hrvatske monitore – ustvari, ne trebate ni imati televizor, dovoljno je da ste korisnik facebooka i vrlo je vjerojatno da će neki vaš face prijatelj na svoj zid postaviti video isječak iz nekog njemu zanimljivog showa. Tako možemo vidjeti razne akrobate, plesače, mađioničare koji se iz tjedna u tjedan bore za ostanak u igri, a meni osobno sve to liči na nešto što su ljudi mogli prije gledati svojim očima uživo – na cirkus.

Foto:YouTube screenshot

A taj cirkus kojeg su djeca nekada s netrpljenjem očekivala gledajući šarene, velike plakate zalijepljene po ogradama i električnim stupovima prepune osmijeha klauna i nacrtanih ili fotografiranih egzotičnih životinja;lavova, tigrova, slonova… je postavljao svoj šator, svoju privatnu kuću zabave na neko parkiralište ili livadu i na određeni dan usrećivao klince možda više nego što danas bulje u TV ekrane zavaljeni u udobne naslonjače ili krevete. Svakako je postojala neka magija, nešto što se pamti cijeli život, neki prizor, neka osobna uspomena. I kad predstava prođe i ugase se svjetla pozornice, to nije kraj jer  kao što je to pjevač i kantautor  Đorđe Balašević dok je još bio član grupe Rani mraz u pjesmi Odlazi cirkus svojim stihovima lijepo opisao: Ostaće okrugli trag na mestu šatre…

Cirkus je bio nezamisliv bez pojave divljih životinja i doživio je smrtni udarac Zakonom o zaštiti životinja iz 2006. godine koji je zabranio  držanje divljih životinja u cirkusima te njihovo korištenje u cirkuskim i drugim predstavama sa životinjama. Bio je to kraj cirkusa kakvog se sjećamo. Otišao je iz našeg malog grada, širokim drumom što izlazi na most – onaj na Brestu.

Ali prije tog odlaska cirkusa, prije tog Zakona o zaštiti životinja, jedan se, tko zna od kuda je došao na svom putu i kako se zvao, tog studenog 2004. zaustavio i utaborio na zemljanoj podlozi parkirališta preko puta Gavrilovićevog nogometnog igrališta, tik uz Petrinjčicu. Podignut je ogromni šareni šator, a “gazda” je izazvao pravu neviđenu scenu vodeći po središtu grada slona za uho. Mada odavno nisam bio klinac, te hladne studene i vlažne noći ušao sam u tu šatru i zasjeo na improvizirane tribine postavljene u krug. A onda je počela prava priča. Nestali su svi problemi,sve obaveze, dogovori, svi znani i neznani ljudi, svi prošli i budući događaji – sve je nestalo u igri slonova, sceni koja se pamti zauvijek – čovjeka koji je stavio glavu među krokodilske ralje, klauna, akrobata i mađioničara, programu koji je uživo izmjenjivao događaje pred našim očima.Bez daljinskog upravljača.

I danas, puno godina poslije, ponekad noću, kad u kasnu jesen prođem pored tog mjesta sjetim se tog cirkusa.

 

 

 

 

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here