korak u prosinac

Foto:Cobra

zakoračila sam u prosinac
jednom nogom..pa drugom
bojažljivo..nesigurno..
promatram staklene kapi
na omrzlim prozorima
liče na perle koje su se
onomad nosile oko vrata
svirepost zime štipa obraze
halapljivo ubire disanje krvotoka
ozeblo nebo uzalud pokušava
navući sunce na golo tijelo
ništa neobično za doba godine
siva sjećanja pjevaju krošnjama
u mene se uvlači ogoljeli grad
nedostaje toplina pod kožom
fluidno zibanje umornih osjećaja
hibernacija pokreta podsjeća
da nas zovu topla ognjišta..
topla hrana..tople ruke..poljupci..
miris medenjaka nagovještaj je
blagdana..Božića..smiraja godine
u parku se kupa tisuću lampica
stvaraju mali svijetleći grad
tu..na rubu moje rodne zemlje
za sreću je dovoljna samo jedna

Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here