Autor: Dragana Čubrilo

Moj tata je ponosan otac tri kćeri. Svjesne smo mi da je on kao i svaki otac priželjkivao sinčinu, ali se onaj gore drukčije zaigrao. Prvo mu je dao jednu kćer, a onda čak dvije odjednom. Ne znam da li je tu noć puno popio, jesu li lile suze radosnice ili je bila riječ o pravim suzama, ali moj otac je najsretniji otac na svijetu. Ne zove nas baš uvijek kćerima.
Sinovi moji sokolovi, hrvatska mati vas rodila…- zavapi on kada nas zaziva. Najčešće to i otpjeva bolje od Brajše. U isti čas mu mi odgovaramo i ustajemo kao na himnu.
Ako je ikada i postojala ikakva sumnja da su mu kćeri bolje od sinova, odavno je više nema. Zamislite život uz četiri žene. Blažen. Doduše, on zna reći da je uz mamu osijedio, izgubio kosu i urastao dvadesetak centimetara jer je inače bio visine košarkaša i kovrčave guste kose poput Jimija Hendrixa. Ali o nama trima priča hvalospjeve. Mislim da se svaki otac tako hvali. Doda on najčešće na svaku priču još pola toga, ali mi mu sve opraštamo.
Kada ste kćer koga zovu sin, znate da ste u rangu akcijskih junaka u filmovima. Sve te akcijske filmove znamo napamet. Ne postoji film Chucka Norrisa ili Bruce Leeja ili bilo kojeg drugog akcijskog junaka kojeg mi nismo pogledale barem deset puta. Tata ih sve ima snimljene i upravo je za današnjim ručkom meni prigovorio za čak dva filma koja su nekad davno ostala kod mene. On ih naime sve planira sada preko zime gledati ponovno. Kao maraton. Ne znam gdje će mila majka za to vrijeme, ali mi znamo kako on ne popušta u svojim namjerama. Tata je odlučio ponoviti znanje. Nas je tim kvalitetnim filmovima učio od najranije dobi. Kod nas je samo kvaliteta dolazila u obzir.
Ne, mi kao kćeri nismo imale Barbike. Tata nam je jedne godine kupio automobilsku pistu na baterije. Koje je to oduševljenje bilo! Njegovo dakako. Složio je sve sam i satima se igrao. Mi smo se isto mogle igrati. Nakon što je on prvi istrošio gotovo cijele baterije. S gotovo istim oduševljenjem je prihvatio igranje igrica na tada najpopularnijoj Sega konzoli. Mi smo mu pokazale. Ne znam koliko je to bilo pametno na užas naše majke, ali on je u tome vidio najboljeg prijatelja. Postojala je tada igrica s nekim tenkićima koji su branili nekog orla. Igru su igrala dva igrača što je značilo da uvijek s njim igra jedna od nas. Zamislite dođete iz grada u neko doba poslije ponoći, a on čeka budan.
Sine, ajmo odigrat koju.
Naravno da igrate jer ste i sami ovisnik o igricama. Vrhunac je kada on nije zadovoljan raspletom igre pa sam ubije orla kojeg trebamo zajedno braniti. Razlog; Nije imao dobro oružje kao ja pa ne može igrati kao slabiji. Da, on izuzetno pazi na ravnopravnost spolova.
Kasnije smo mu kupili Tetris. Nije mogao podnijeti to što nema s kim igrati kada nas nema kod kuće pa mu je Tetris ipak ublažio boli.
Mi smo kao tatini sinovi naučili i da je vrlo važna glazbena educiranost. Nije nas tata učio dječjim pjesmicma. Kod nas se sluša isključivo rock uz ponekad dozvoljenu primjesu kvalitetnog starog narodnjaka. To ovisi o situaciji i konzumaciji.
Kao male smo na putu baki i dedi u Slavoniju uvijek pjevale na sav glas. Zamislite stojadin kojeg vozi urlajući muškarac, a iza sjede tri klinke i također urlaju. Posebno smo voljele kada tata stojadinom pretekne drugi auto, a mi urlajući skandiramo i ponekad se čak izbeljimo putnicima u drugom autu. Nije to što nismo bile dame, nego smo imale taj natjecateljski duh odmalena.
Kao tatini sinovi se nismo bojali nikoga i ničega. Ako i jesmo, tata je bio tu da riješi problem. Učio nas boksu za svaki slučaj. Naš tata hoda kao heroj. Ali ni mi sinovi ne zaostajemo za njim. Apsolutno svatko kaže da me prepozna na sto metara po hodu. Gazim cestu kao John Wayne točno po sredini i ne skrećem pogled. Usput bacam ruke na sve strane.
Danas kada svi pričaju o kućnom odgoju, obiteljskom naslijeđu i slično, ja s ponosom mogu reći da ništa ne bi mijenjala. Ni to što smo sinovi ni to što nismo imale barbike ne mijenja našu osobnost. Glasne smo, brbljave, odvažne i nadasve sretne žene.
Tatini sinovi su apsolutni dokaz kako je bitno samo voljeti svoju djecu. Biti ponosan na svoje dijete i uvijek biti uz njega je najvažnija stvar koju kao roditelj možeš učiniti. Naš tata je možda odagajao sinove, mama je popravljala taj prosjek, ali ispale smo čisto ok. Mi još uvijek znamo koji su najbolji filmovi i koje su najvažnije pjesme. A vi?

P.S. Moj tata je najjači tata na svijetu, a ni nas tri sina puno ne zaostajemo ☺

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here