Udarnički početak adventa

Foto:screenshot

Autor: Marjan Gašljević
Jučer je upaljena prva adventska svijeća, svijeća nade. Televizijski programi bijahu prepuni izvješća iz hrvatskih gradova u kojima su dominirali osmjesi gradonačalnika kojima je, naravno, pripala čast da zapale tu prvu adventsku svijeću. Koliko je njima, istinski, do adventa nisam previše siguran i ako im je, bar većini sama poruka svijeće – nade u ovo vrijeme itekeko potrebna. Naime, vrijeme je izglasavanja gradskih proračuna, što gotovo u niti jednom gradu ne ide glatko, pa je nade itekako potrebno. Gledam, primjerice, zagrebačkog gradonačelnika Bandića kako poslovično užurbano pali svijeću na Manduševcu sve frfljajući u mnogobrojne kamere: „Nema brige. Nema brige i do sada sam imao probleme sa Skupštinom i uvijek ih riješio.“ Poentira uz samozadovoljan osmjeh dok mu iza leđe skrušeno se smješkajući stoji Predsjednica a mnogobrojni pjevači pjevaju milozvučne arije, a sve uokolo blješti.
Nedjelja je, dakle, iskorištena za paljenje svijeća čime smo svi zajedno ušli u novu crkvenu godinu i u Došašće, vrijeme iščekivanja dolaska, vrijeme pokore, molitve i propitivanja.
Ponedjeljak je, i ako nema veze s vjerom a još manje pokorom, počeo kroz propitivanje. Od ranog jutra mediji nas bombardiraju izvješćima o raznim propitivanjima. Povjerenstvo za sukob interesa propituje ministra Marića i bivšu potpredsjednicu Dalić oko svega što ima i nema veze s Agrokorom, a, u stvari, što nema veze u zadnjih nekoliko godina s njim?
Oglasio se iz pobjeglištva i gospodin Mamić. Malo je psovao, što zbilja nema nimalo veze s Došašćem ali ima s iščekivanjem, malo se dodvoravao ističući svoju socijalnu osjetljivost, na tragu i iskustvima mnogih hrvatskih svemoćnika kroz davanje brda tuđih para tamo nekom liku kojeg mu je „bilo žao“ jer je jadan. Da je lik zbilja jadan u to mu itekeko vjerujem jer je u pritvoru, a vani mu opasno prijeti smrzavanje vode u vanjskom jakuzziju kojem mu je dobrotvor kupio da ne bude jadan. U stvari sve smo to detektirali kroz naše pisanje tako da mi, ala si umišljam, laska što je preuzeo moju teoriju da nije ništa kriv već su mu to namjestili. Da nije vrijeme pokore rekao bih: „Eto i ja sam jadan daj i meni svrni koju stotku tisuća oera.“
Udarno se krenulo i u Saboru kroz, opet, propitivanje Državnog proračuna. Mnogi su pokušali propitivati ali ih je opomenama ušutkao predsjednik Sabora. jedino je zastupnik Živog zida Pernar bio toliko uporan u propitvanju da ga je, na koncu kad je prepizdio Jandrokoviću, izbacila saborska straža. Zanimljivo, nekako se baš danas u povjesnici spominje i povijesno poznat događaj iz istog tog Sabora ali iz davne 1885. 5. listopada kada je zastupnik Gržinić nogom iz Sabora šutno zloglasnog Hedervarija kao ključan u zbivanjima i posljedicama izazvanim tim „vritnjakom“. Za Pernara teško vjerujem i ako me ne bi iznenadilo da, danas – sutra, netko „potegne“ i za tim argumentom jer, nekako mi se čini, da je vrijeme „zrelo“.
Današnji dan u povjesti je spomendan i prve sudske rastave braka pa je, valjda, gospodin Hasanbegović u Zagrebačkoj skupštini, u čast spomendana, ponudio Bandiću „rastavu“ koalicijskog braka s kojom se kalkuliralo kao u onoj reklami: „Oće – neće. Malo hoće – malo neće.“ E, iz te je priče Bandićeva nada u „tri ruke“.
Nekako slično nadao se i Vrdoljak kroz predstavu koju mu je u maniri vještog Grincha ukrao upravo spominjani Bandić (kako li samo stigne sve to). E pa kad nije uspio s paradom oko „udžbenika za sve“ opet je zaprijetio „praznom puškom“ izlaska iz Plenkovićeve Vlade. Čak je i skrušeni Štromar procvilio prijetnju za koju svi znaju da je neostvariva, nerealna i banalna.
Na žalost stvarni duh adventa jednostavno je ugušen konzumerizmom koji preuzima ono što bi taj duh trebao donijeti. Licitiraju se računice, broje se turisti, broje se ruke u Saboru, skupštini, vijeću i svi trguju. A, ne baš svi. Neki su pokušali ničim izazvani i pjevati. U stvari i zapjevali su stari dobri UNESCO-m zaštićeni bećarac pa završili na sudu. Nakon tri i pol godine sudskog promišljanja za dva reda dvanaesterca nesretni pjevač dužan je iskeširati 2.000,00 kuna. Samo da sada ne krene lavina tužbi onih koji su se prepoznali u nekoj otpjevanoj kitici nekog „nakićenog“ tamburaša. Bitno je da je ovdje pravna država reagirala promptno što nudi nadu da će neki drugi pravosudni slučajevi kao, recimo, spominjani Agrokor ili „hot-mail“ biti okončani do 2500-te godine. Živi bili pa vidjeli.
Poslije nedjelje nade došao nam je, eto, taj udarni adventski ponedjeljak. Što će nam donijeti još ovaj dugi tjedan ne možemo se niti nadati. Vjerujemo samo da je slijedeća nedjelja druga adventska nedjelja mira. Da li će mo imati mira zavisi o mnogo čemu pa i o nesretnoj činjenici da bi već do te nedjelje mogli ući u lagani minus na tekućim računima od čega će nas teško spasiti i nedjelje koje slijede; treća radosti i četvrta ljubavi.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here