Dosada

U Australiji žive domorodci koji se zovu Aboriginals. Oni imaju svoj jezik. Kažu da u tom jeziku ne postoji riječ „dosada“. Vjerojatno zato što se nikad ne dosađuju. Mogu si i zamisliti jer ako žive usred Australije, onda imaju posla preko glave da si nađu nešto za jesti ili kakav izvor vode da se napiju na toj australijskoj vrućini. Oni imaju i nekakav čudan način da se uljepšaju. Naravno, ne šminkom nego nožem. Oni si rezuckaju kožu pa kad izrezu komadić kože svog tijela, na takvim rupama se stvori ožiljak. Tako se našaraju po cijelom tijelu. Bome bolje bi im bilo da imaju riječ „dosada“ u svom rječniku neko da se na taj način rezuckaju. No kad smo već kod dosade, I ovo. Neki kanadski profesor je istraživao dosadu pa je zaključio da se od dosade može dobiti itekakav stres. Vjerojatno samo kod Kanađana. Kod njih se događa da se ljudi na poslu dosađuju pa im se nagomila stres. Ne radi se samo o dosadi kad se ništa ne radi nego o dosadi zbog toga što je posao monoton. U nekim zemljama uopće ne dolazi do takvog stresa. Na primjer u Crnoj Gori. Osim toga, u Dalmaciji je poznata dalmatinska teška fjaka. To je situacija kad čovjek baš ništa ne radi i nađe se u stanju mirovanja koje može dosta dugo trajati. Takvi ljudi su jako otporni na stres koji bi u Kanadi nastao zbog dosade. Na kraju dođe do apsurdne situacije. Ljudi se uvijek jako žure da bi onda legli na kauč i dosađivali se. Onaj australijski Aboriginal nema kauč pa legne negdje u hladovinu na travu i umjesto da se dosađuje, reže se nožem po rukama i nogama. Kanađanin se dosađuje pa mu se od stresa diže tlak i srce mu brže udara. Na kraju krajeva, ipak bolje biti Dalmatinac koji je 100% otporan na stres od dosade. Izgleda da se ta otpornost protiv dosade proširila i na Crnu Goru. Sjećam se još onog TV programa poslije potresa u Boki Kotorskoj. Tome ima već 40 godina. Dakle, novinari dođu s kamerama do par Crnogoraca koji sjede na nekom zidu koji je napola srušen. Novinar pita Crnogorca: “Što vi tu radite?” Odgovor je bio: “Ma ništa čoče. Mi sjedimo i čekamo pomoć.” Eto, zar to nije odličan dokaz kako se treba boriti protiv toga stresa od dosade?! Umjesto da se poludi od dosade i dobije kakva srčana mana, treba jednostavno prihvatiti dosadu i sve će biti u najboljem redu. Kad to ekstrapoliram na moju situaciju, onda vidim da Holandezi liče malo na Kanađane. Kažem mojoj ženici da hoću da odem ranije u penziju. Ona, rasna Holanđanka, odmah bude u panici. Kaže mi da to nije za mene jer ću se dosađivati kod kuće i samo joj smetati u njenim poslovima. Ne znam da li se boji da bi joj smetao u dnevnim poslovima ili se boji da me uhvati stres od dosade. I što bih drugo nego da ne dam otkaz na poslu i da radim dok ne padnem s nogu. Barem na poslu nije monotono jer stalno ima nešto novo. Ako nisu analize podataka onda su putovanja. Problem s putovanjima je da se sjedi u avionu i da se od dosade gledaju stalno jedni te isti filmovi. Onda se sastanči dva dana pa je monotono i dosadno. Na kraju se opet leti i dosađuje. Najgore od svega je da ljudi kažu: „O, što si ti sretan da toliko putuješ i vidiš cijeli svijet!“ Brus. Vidim samo aerodrome i različite sobe za sastanke. Ove godine sam bio 6 puta u Indoneziji, 4 puta u Americi, 3 puta u Maroku, 3 puta u Hrvatskoj, jedan put u Keniji, jedan put u Beogradu i 7 puta u Parizu. To je preko 250 sati dosade u avionu. Kad se to malo relativizira, ipak je bolje nego si nožem rezati kožu negdje usred Australije gdje te gledaju klokani i misle si: kakav je ovo tip koji sam sebe rezucka nožem. E upravo to je lijek za stres dosade. Australac je to pronašao, a nije ni znao da je pronašao lijek protiv stresa dosade. Mi koji smo civilizirani (barem tako kažemo o sebi), mogli bismo se isto tako boriti protiv stresa dosade. Na primjer, ako nam je dosadno na poslu, mogli bi 5 minuta cupkati na jednoj nozi ili, napraviti stoj na glavi, ili šetati se u krug ili napuniti usta vodom i probati izdržati pet minuta. Na taj način se nivo stresa dosade smanji i nema više frke. Naravno, takav lijek nije potreban Dalmošima, a niti Crnogorcima jer oni imaju prirodni imunitet. Radi se o tome da se u mozgu ne poremeti centar koji se zove prefrontal cortex. Dalmatinci i Crnogorci su imuni na stres i njihov prefrontal cortex je potpuno prazan. Nema šanse da se napuni bilo kakvim kemijskim spojevima koji prave stres. Što se tamo događa možda se nikad neće doznati. Dakle, kad vas uhvati dosada, jednostavno stanite na glavu.

By Marijan Jozić

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here