Ultima Thule

Dana 19. siječnja 2006. godine lansiran je svemirski brod (bez posade) u smjeru planete Pluton. To nije svemirski brod kao što se vidi u filmovima. U stvari, to je leteći kompjuter koji ima kameru i senzore. Osim toga, ima i nuklearni reaktor koji pravi struju da se tih nekoliko kompjutera može upotrebljavati. Ta kanta s kompjuterima i kamerama je letjela 9 godina do Plutona koji je u tih 9 godina degradiran pa više nije planeta nego je postao planeta-patuljak. Pluton je toliko daleko da se dugo nije znalo koliki mu je promjer i ima li satelite. U međuvremenu se ispostavilo da mu je promjer oko 1200 km i da mu jedna godina traje 248 godina. Osim toga, ima jedan veliki satelit koji se zove Charon ( 600km ) ,zatim mali sateliti od desetak km: Styx, Nix, Kerberos i Hydra. Nakon 2015. godine jako je narasla količina informacija o Plutonu.


Ta svemirska kanta koja se zove New Horizons (Novi Horizonti) je prozujala pored Plutona i brzinom od 30 km na sekundu odjurila dalje. Šteta da je cijeli prolaz pored Plutona prošao za jedan zemaljski dan od 24 sata. Zamislite koliko je inženjera i znanstvenika radilo više od 10 godina da bi se sve završilo u jednom danu?! No priča ide dalje. U Novom Horizontu je bio kompjuter koji je memoriju napunio sa 5 gigabyta informacija. Trebala je godina dana da se te informacije pošalju na zemlju. I što sad? Aparat je u perfektnom stanju i šteta bi bilo da se isključi. Osim toga, ima još 50 kg goriva u toj kanti. Ameri se dosjete i odluče da mu putanju malo promijene pa da se sastane s još nekim komadom leda ili nekom stijenom koja je 3 godine leta od Plutona. Sad se već nalazimo na rubu Kuiperovog pojasa. To je pojas na rubu Sunčevog sistema u kojem ima milijune komada leda, stijena i tko bi znao čega. Tamo je jako zima i nema baš puno svjetla ali se pronašao objekt koji je imao ime 2014MU69. Taj objekt je jako daleko pa mu se ne zna oblik ni točna veličina. Otprilike je 30 km u promjeru ali se još ne zna da li je okruglog oblika ili ne. Dakle, to je novi cilj Novog Horizonta. Da bi sve to bilo zanimljivije, NASA je raspisala natječaj za ime tog objekta. 2015MI69 nije jako napeto ime. Ja sam glasao za ime KODO (svemirski brod iz jedne austrijske pjesme koja dolazi prema Sunčevom sistemu) ali to ime nije prošlo. Na kraju su izabrali ime ULTIMA THULE. Ultima Thule je ime iz grčke mitologije a značilo bi nešto kao staro mjesto na krajnjem sjeveru. Ime ipak paše tom objektu. Zašto ovo pišem? Pa zato što će taj svemirski brod proći pored Ultima Thule 1. siječnja 2019. godine. Izgleda da će biti spektakularni prolaz pored tog objekta. To je najdalji objekt koji su Zemljani posjetili, ne osobno nego preko robota. Neću se hvaliti, ali moje ime i poruka će biti poslana u tom smjeru. Susrest će se sa Novim Horizontom kad bude prolazio pored Ultima Thule. Kad sam trebao ispuniti obrazac i napisati koju poruku hoću poslati, nije mi ništa palo na pamet. Ništa što izaziva pozor. Sjećate se one pjesme o Selmi koja putuje na fakultet. Njen momak nije znao što bi rekao kad je ulazila u vlak, pa joj je rekao: Selma, ne naginji se kroz prozor. Ja sam bio u istoj situaciji pa sam napisao: Hallo, Utlima Thule! I eto tako će poruka jednog Glinjana prozviždati kroz cijeli Sunčev sistem brzinom svjetlosti dana 1.siječnja 2019. godine. Za 30000 tisuća godina mogli bi stanovnici Siriusa tu poruku primiti i dekodirati. Onda bi se zamislili kad bi pročitali “Marijan Jozić: Hallo Ultima Thule! Tko zna, možda bi rekli: Taj Jozić iz Gline ima smisla za šalu!
By Marijan Jozić

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here