Ostavljena Božja stvorenja

Autor:Miroslav Šantek Cobra

Dalje nisu mogli. Ispred njih se ukazala velika, široka i duboka rijeka. Oni ne znaju da joj je ime Kupa, samo su je liznuli, okrenuli se i uz sjeverac koji je zapuhao iza njihovih leđa, tamo s vrhova Medvednice i metropole u daljini krenuli asfaltiranim dijelom nasipa Petrinjčice s kupališta na Kupi prema središtu Petrinje.
Ni oni ne znaju kako se zovu,ne znaju ni kad su zadnji put jeli, a ponajmanje znaju kud idu i kakva im je sudbina. Sjećaju se mirisa svojih vlasnika koji su ih izbacili iz svojih kuća i dvorišta ili su jednostavno pobjegli s lanca ili ograđenih prostora i ne znaju se vratiti kući. A ni vlasnici ih možda ne traže. U svakom slučaju stvorili su malu grupu, mali čopor.
Njih troje, različitih veličina i pasmina, prošli su pored mojih nogu, pogledali staklo foto objektiva, onjušili me i pošli dalje. Ispred njih se u daljini ukazao zvonik crkve sv. Lovre, a meni je prošla kroz glavu misao kako su oni u ovom trenutku ostavljena Božja stvorenja. Na milost i nemilost.


Psi lutalice kod nekih ljudi izazivaju strah kod drugih oprez, netko ih voli vidjeti i dadne im nešto hrane, netko ih podraga, a netko gađa kamenjem i viče na njih. Njih svakako ne čeka dobra sudbina. Još 2015. naslovi članaka portala su obećavali sklonište i azil u Petrinji za pse lutalice u Velikom Šušnjaru. Trebalo je primiti stotinjak životinja i predviđeno je kao no kill mjesto – što znači da se nijednu životinju neće ubiti, nego će se za svaku skrbiti i udomljavat.
A ovi su otišli. Izgubili se u daljini.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here