A ja ne mogu bez nje

Autor:Miroslav Šantek Cobra
Možda svaki čovjek ima Marinu. Neku koja se drugačije zove, ali kojoj na božićno jutro, ono sneno i mutno dođe na vrata obučen u malčice prevelik očev kaput da joj kaže baš da odlazi. Baš toj Marini koja je najbolje znala sakriti suze.
I na ovo božićno jutro koje je sunčano i toplo te riječi nekako izađu iz dubine mozga i ožive. Netko je sigurno otišao kod Marine. Prije ili poslije božićnog doručka, a netko stalno hoda prema njoj. Stalno joj ide u susret. Baš kao Slavo. Slavni sisački slikar koji je zaustavljen u stalnoj šetnji.Pored Kupe. Pored njegove Marine.
Krajem sedamdesetih, mladi punker iz zagrebačke Dubrave Jajo Houra sa svojim prijateljima je odlučio osnovati bend. Nazvali su ga Prljavo kazalište. I krenuli mijenjati svijet. Vremenom punk i Novi val zamiijenjuju neke druge vode. Springsteen, Bono, Knopfler i ekipa. A dolazi i ona. Prije točno 30 godina. Na albumu “Zaustavite zemlju”.I danas, na svakom kraju koncerta iz publike se na binu popne desetak Marina. I zapjevaju. Jer nitko ne zna sakrit suze kao one.

Marina
Na Božićno jutro, sneno i mutno,
U kaputu očevom, malčice prevelikom,
Došao sam na njena vrata,
Da joj kažem baš da odlazim.

Jer nitko nije znao sakrit suze ko Marina,
Imala je oči boje vena, boje vena, boje Dunava.
U je, U je, je, boje vena boje Dunava,
U je, u je, je.

A ja, ja ne mogu bez nje,
Bože, Bože, spasi me.
A ja, ja ne mogu bez nje,
Bože, Bože, spasi me.

Ja ne mogu bez nje, Bože Bože, spasi me,
A ja, ja ne mogu bez nje,
Bože, Bože, spasi me.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here