Ja umjetni bor kupujem već cca dvadeset godina, i još ga nisam kupila. Kao, ne miriši i vidi se iz susjedove kuće da je to plastika i grane stoje ko da je grom u njega opalio. Nakanjujem se pa nikako.

Kupovinom takve umjetne instalacije, koju možeš složit i vratit u kutiju do idućeg korištenja, gubi se jedna od najljepših čarolija božićevanja. Ako si pametan pa kupiš umjetnjaču, onda nema ophodnje u potrazi za najboljim stabalcem, nema da se ulijepiš smolom po rukavicama i jakni dok ga dotandrljaš doma, nema muke Isukrstove dok ga uglaviš u stalak jer je stalno izvitoperen il vamo il tamo. Pa mlati sjekirom po stablu da ga možeš uglavit u stalak. Pa previše smlatiš pa guraj klipe u stalak, pa podmeći klipe pod stalak da vidiš jel se može izravnat to šta stoji nahero na desnu stranu, pa sve sjebeš dok ga uneseš u kuću i opet ispočetka. Da ne spominjem da si opet ukeljen smolom, ovaj put roba jer ko još u jakni unosi bor, treba ti ionako manevarski prostor jer zapinješ za štokove i vrata i namještaj.

Kad ga jedva uriktaš tam gdje će stajat, sjetiš se da ga moraš micat jer nemreš do nakita i lampica, stoje u kutiji u sobi do koje možeš doć jedino da pomakneš bor. Pa ga pomakni, iznesi nakit, pa opet namještaj zeleno govno koje se u pomicanju nakrivilo i polijepi se smolom. Pa udri kitit girlandama, kuglicama, češerima, anđelima i svim raspoloživim šljaštećim andrljem (obavezno probat jel lampice rade; ja jedne godine nisam uštekala da vidim jesu u funkciji pa je sav krameraj sa bora išo nazad u kutiju a ja jedva našla nove, razgrabili ljudi, izgubila tri sata po dućanima). Pa nemreš nać jaslice, ko da ih je pojelo, a bila si sigurna da su na dnu kutije. Al ne mičeš više bor da ih ideš tražit, nezgodno je hulit na Badnjak. (Vlasnici anarhistički nastrojenih pasa il mačaka posebno bit oprezni; znam za jednu situaciju gdje je mačak u naletu ludila skršio cijeli bor i sve do jedne kuglice, pa se bor te godine kitilo dvaput.)

Pa kad upališ lampice i diviš se kak je krasan, sjetiš se krucijalnog trenutka iznošenja iza Tri kralja kad u dvorište izbaciš golo drvce a iglice bereš do ljeta. Al to je druga priča.

Tekst: Gordana Ross
Foto: Drago Gatolin – Cobra

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here