Sjekiru u ruke i u šumu

Tako su odmah poslije dočeka Nove godine radili stari Petrinjci. Sve o njihovim običajima u siječnju, mjesecu koji je upravo započeo, zapisao je u svojoj knjizi Blagdan i svagdan petrinjski, povjesničar Ivan Rizmaul.

Siječanj započinje novim letomkaa se gospodari laćaju sjekire i žage te odlaze u šumu po drva. U siječnju posječeno drvo je najbolje za građu. Ovo je pravi zimski mjesec. U početku je nešto blag, ali što dalje, sve je oštriji. Oko Imena Isusova (13.I.) i zimskog Antunova (17.I.) pritisne ljuće, pa jače sve do Svijećnice (2.II.). Živa pada u termometru sve niže. Nato brzo popusti, zastruji topli zrak, nebo se naoblači, a onda se na zemlju prospe novi snijeg. Pada cijelu noć i dan, ponekad i drugu noć i dan. Zapast će do koljena, a nigdje nema prtine. Eto veselja djeci koja će se spuštati saonicama niz Ćirov brijeg, Kokolokovo, od Trojstva, Slatine ili Šumskog brijega. Zapuhne bura i rasprši sive oblačine, pročisti nebo pa je vedro ko riblje oko. Bura brije i briše obraze, štipa za nos, uši pa i prste i eto ti zanoktica.

Suhoj zimi narod se ne veseli, to nije prava zima, makar jei studeno. Zemlja se zamrzne, a ništa ne pokriva ozime, usjeve. Može se desiti da pozebe i trsje. Siječanj zna biti i promjenjiv pa umjesto sijeda praha zasija toplo sunašce. Po prisojnim obroncima javi se pokoji žuti jaglac.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here