Petrinjski rock dragulj – Crna metalurgija

Probajte zamisliti ovu, za današnja vremena potpuno znanstveno fantastičnu scenu. Proljeće je 1989. U središtu Petrinje koja izgleda kao ispod čekića, svježih fasada, jarkih boja, urednih ulica, bez rupa i blata, bez poslovnih prostora na kojima piše – iznajmljuje se, bez sivila i depresije, s neusporedivo više ljudi na ulici, mladosti pogotovo, kad se ispred kafića stvara tolika gužva da se ne može proći, gdje se ispred potpuno uređene, ostakljene zgrade pune robe u koju neprestano ulaze i izlaze kupci, a koju krasi najljepše ime što se uopće može dati – Petrinjka, sprema skupina ljudi u ranim dvadesetima odsvirati zainteresiranima svoje autorske pjesme.

Žestoki, bezkompromisni zvuk Fender Stratocastera kojeg je zasvirao Zvone Lončarević, tutnjavi bas Save Kordića, ritam bubnjeva Siniše Manojlovića i reski urlici i pjevanje Edit Posavec – bio je to petrinjski bend Crna metalurgija. Jedan od utjecajnijih i boljih bendova širih prostora koji su bili poznati i u Sisku i okolici, benda koji je nizao uspjeh kao malo koji drugi -pobjeda na tri gitarijade uzastopno u Sisku 1986. Četvrtfinale i polufinale u “Pionircu” i finale u Brezovici. Crna metalurgija je dobila ime po radnom mjestu bubnjara Siniše Manojlovića koji je radio u sisačkoj željezari i bio je veliki fan Josipe Lisac.

Postoji i zanimljiva anegdota s natjecanja u Sisku:   Pred prepunom Brezovicom završili su nastup kao treći, ali kao pobjednici u rock kategoriji.Te večeri glavna zvijezda je bila Josipa Lisac koju je Sina naprosto obožavao i drznuo se zakucati joj na vrata garderobe prije nastupa,a ona mu je otvorila s kremom na licu i samo ga gledala dok joj je on govorio kako bi volio da mu ispuni želju i otpjeva za njega njen hit “O jednoj mladosti”,a kada je završio to svoje nesuvislo izlaganje, ona mu je samo zalupila vrata ispred nosa.
Međutim na samom nastupu pri izlasku je rekla “Gdje su moji Petrinjci”,aludirajući na njene čvrste veze sa Petrinjom. I onda se dogodilo i to da je zbilja i otpjevala “Mladost” i posvetila ju Manojloviću.
Na kraju im je i uručila i nagradu “Večernjeg lista”,kao najboljem rock bendu u regiji. Ta vaza sa metalnom pločom sa posvetom je nažalost izgubljena u vihoru rata, a bend ujedno i ovim putem moli ako tko ima ikakve fotke sa tog nastupa da im se obrati.

Kao i mnoge druge stvari uspon i karijeru Crne metalurgije je zaustavio rat. Bend se raspao. Siniša Manojlović je poginuo nesretnim slučajem, Savo Kordić je na drugom kraju svijeta, a Edit Posavec i Zvone Lončarević su u Petrinji. Vatra se ugasila.

Ali nikada se ne zna. Možda jednom plane iskra i zapali vatru ovog jedinstvenog benda.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here