Zaposlili smo stručnjake, sada nam treba netko tko zna posao

Autor: Marjan Gašljević
Na samo Silvestrovo, govore neki, u javnoj upravi zaposleno je 39 novih službenika. Zamislite koja je to bila frka da se u dan kada skoro nitko ne radi i kada su svi u slavljeničkoj euforiji nekog zapošljava. Nisam uspio doznati koji su to frkoviti poslovi ali, čim se radi o javnoj upravi, mora da je nešto o čemu ovisi i Država i Narod. Eto, dakle, hvala ministru Lovri na trudu koji nam je darovao baš na samu Staru godinu i spasio nas. Spasio nas od nekog zla kojeg još nismo niti svjesni ili je te nove uposlenike angažirao na izradi programa smanjenja javne uprave. Jedino se nije izjasnio da li se radi o „stručnjacima“, jer samo se stručnjaci tako hitro i hitno upošljavaju, ili o nekoj drugoj vrsti potrebitih kadrova.
Istovremeno ravnatelj Zavoda za statistiku izjavljuje da u Zavodu ima viška 70 zaposlenika ali i da mu, istovremeno, nedostaje 50 stručnjaka.
Gruntam tako o tim mudrolijama i nešto mi nije baš jasno. Samo nekoliko dana prije ministar je slavodobitno najavio informatizaciju javne uprave tako da će se u sustavu na samo jednom mjestu moći dobiti potrebita dokumenta koja smo do sada tražili na desecima šaltera izloženi dobroj ili lošoj volji načubljenih šalteruša.
Poučen vlastitim iskustvom rada u javnom poduzeću shvatio sam u čemu je štos. Primjerice, moj nadređeni, po vlastitoj tvrdnji visokoobrazovani, šef s računalom bio je totalno na „vi“ i ako bi ga uredno svako jutro uštekao u zid i uključio. Isključivao bi ga na kraju radnog vremena jednostavno ga ištekavši iz utičnice jer nikako nije mogao povjerovati da se isti gumb na kutiji računala koristi za uključivanje i isključivanje. Složeniji poslovi od ovog bili su za nas „nižu“ raju a on je kao provjereni „stručnjak“ bio osuđen na promišljanja o sudbinama nas „niže“ klase. Od kuda sreće da je u toj priči on jedini.
Ne insinuiram ali upravo ovih dana čitamo svjedočenje sarajevske novinarke kojoj je trebalo 17 dana da „završi“ srednju medicinsku školu i dobije diplomu priznatu u cijeloj EU. I za druga zvanja ne treba puno više vremena. Ponukan ovim saznanjem Mario Mihaljević svjedoči kako su svojevremeno u jednom hotelu u Samoboru na kupnju bile diplome od liječničke do pravničke, diplome ekonomista i druge koje kupci zatraže i iskeširaju traženu svotu od 5000 DM ili 250 DM za vozačku dozvolu.
Upravo negdje u to vrijeme o kojem svjedoči Mario za šefa kolodvora hrvatske metropole po brzom postupku postavljen je čovjek s diplomom na ćirilici i nekim mutnim, krumpirovim žigom. Onima koji su ga postavljali nije to smetalo pa ni činjenica da lik uopće nije govorio hrvatskim jezikom što je zamijetila gradonačelnica u nekoj prigodi i naložila njegovu smjenu.
I onda kada sve to sumiraš i još ojačaš osobnim iskustvom jasno ti je da su nužno potrebiti zaposlenici koji znaju nešto raditi. Sa „stručnjacima“ (neću koristiti mrski naziv „uhljeb“ jer to dragog mi ministra ljuti) smo dosegli, valjda, gornju granicu, a raditi se mora a da bi se moglo raditi pored svakog „stručnjaka“ nužan je bar jedan „izviđač“. Ma ne, ne radi se o onim likovima s maramama oko vrata koji pokušavaju zapaliti vatru trljajući dvije klipe već se radi o pravim, pravcatim izviđačima sposobnim pronaći svako slovo i brojku i na najsloženijoj računalnoj tipkovnici.
Naravno, žali se ravnatelj Zavoda, niti u statistici nema ljudi koji znaju, odnosno, stručnjaka bez navodnika jer ti su se odavno zaputili tamo negdje gdje im „stručnjak“ neće puhati za vrat dok se on bori s projektima i programima koje će taj „stručnjak“ prisvojiti i ako nema pojma o čemu govore.
I dok pred sjedištem HSS-a stalno dežura ekipa prometne mladeži pažljivo pazeći da kad krene netko od prebjega ne dođe do gaženja po nekom neopreznom vozaču. Bio bi šteta. Ta ti ljudi upravo trče spašavati i Tebe i mene i cijelu na Lijepu našu.
Možda će netko pročitavši ovo zaustiti staru, dobru hrvatsku psovku koju su apsolvirali gotovo svi poznatiji svjetski nogometaši, onu: „A u p…. m…….“. Samo da Vam skrenem pozornost da su revni hrvatski jezični istraživači našli adekvatnu zamjenu za ovu prostu psovku koja je, možda, kako bi rekao pokojni Boris u filmu „Kad čuješ zvona“, „jača“:
– „A u F-16“.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here