Sretna Nova još jednom! Nekim ljudima je to bitno naglasiti više puta, pa eto za njih! Ponovno smo krenuli s istim forama kao i svake godine, nova godina, novi ja. Koliko dugo? Možda par dana? No, dobro, ima nas svakakvih.

Koliko smo samo puta čuli tu poznatu rečenicu? Dobro znanu: s kim si, takav si. Koliko god nam nekada bila mrzovoljna i mnogo puta svakako ne po našoj volji. Stojim 100% iza toga da je istinita.

Pročitala sam negdje da je čovjek prosjek pet osoba s kojima najčešće provodi vrijeme. To doslovno znači da nisi ono što jedeš, već ono s čim/kim se družiš.

I kada malo bolje promislimo o tome shvatimo da je to zapravo istina. Koliko puta ste kupili nešto jer je to danas „In“. Jer se to nosi ove sezone. Koliko puta ste zaobišli neki od kafića jer tamo nije sve na vašem nivou? Izbjegavali druženje s nekime jer ste čuli samo loše o toj osobi, a zapravo je uopće ne poznajete? Vjerujem da su se mnogi od vas na ovo zamislili. Svi smo nešto od toga, klasične greške napravili barem jednom u životu. Veći je utjecaj društva nego pojedinca.

Najbanalniji primjer je zamislite da se družite s grupom lopova, recimo njih pet. Kolike su šanse da ste vi ti koji ćete utjecati pozitivno na njih da prestanu? Ravne NULI. Budimo realni. A sada drugo pitanje, kolike su šanse da će oni utjecati na vas? Velike. Puno veće.

Danas mi je nekako dan za razmišljanje.

Kakve to ima veze s putovanjima?

Prije samih putovanja, za vrijeme putovanja, nakon njih družila sam se i dalje se družim s različitim profilima ljudi. Kad sam se družila s čudnima bila sam čudna, kad sam se družila s lošima primijetila sam da njihove loše navike postaju moje loše navike…

Kad je puno ljudi oko mene radilo nešto i podupiralo se međusobno to je nekako postojalo moje normalno. Ne znam s kakvim ljudima se vi družite, ne znam kakvi želite postati, ali znam da danas više nije lako naći ljude u koje se možete ugledati. Pogotovo kada živite u malenom gradu kao Sisak, zapravo ne znam, ima i Zagreb takvih ljudi, viđala sam ih tokom četiri godine života tamo također. Mislim da su zapravo po svuda. Na nama je samo da se odlučimo koje želimo zadržati oko sebe, neću reći privući jer uglavnom se puno lakše pronađu oni loši nego dobri.

Ono što želim reći je da meni prijatelji na neki način moraju biti uzor. Ne želim za prijatelja osobu koja će te vrijeđati na dnevnoj bazi i pljuvati po svemu što radiš. Ljudi probudite se. Nemamo svi iste ambicije i ne zanimaju nas iste stvari, ali čemu onda spuštati druge? Te ljude nisam nikada razumjela, niti ikada budem. Znam samo da im je u životu često dosadno, čak na dnevnoj bazi. Najveći domet im je posao nakon kojega doma igraju igrice ili gledaju film. Pro šetaju do obližnjeg kafića i pokupe dnevnu dozu najnovijih tračeva u gradu, mene takvi ljudi iskreno zamaraju i s takvima ne popijem kavu duže od pola sata. Za mene to nema smisla, samo me umara. Ne kažem da svi nemamo dan kada ćeš prokomentirati nekoga ili reći što si čuo, no tada sam svjesna onoga što radim, a barem ne radim svaki dan kao većina naših građana.

Svaki dan gradim sebe kao osobu da dođem do stadija gdje ne moram nekome reći što mislim o njima. Ne želim nekome reći što meni smeta na njima. Smatram to beskorisnim. Ti ljudi nisu na ovome svijetu da bi im ja davala svoje mišljenje. Niti jedan ljudski ego neće dopustiti da im netko otkriva mane, jer percipiramo sebe drugačijima. Ono što netko na nama smatra manom, nama je možda vrlina. I možda nije uopće potrebno da ispravljamo mane drugima, već da se okružimo ljudima koji te naše mane mogu pretvoriti u vrline.

Kao primjer volim svoje prijatelje koji razumiju da nemam vremena za kave svaki dan, da imam posao i da imam hrpu obaveza sa strane, da pored toga imam nekoliko aktivnosti kojima se bavim, radije nego da to isto vrijeme provodim na kavi. Za mene beskorisno. Također imam prijatelje koji moj tempo ne razumiju, njih poštujem, ali ne očekujem da razumiju jer znam da neće, tako da se više ne objašnjavam nikome. Oni koji su vrijedni moga vremena, oni razumiju, meni sasvim dovoljno. Volim one kojima nije smak svijeta ako se ne vidimo na toj kavi tjedan, mjesec, koji vole svoj posao i imaju hobije kao i ja. Koji neće bahato spustiti slušalicu ili samo pročitati poruku ako im kažeš da ne možeš danas kako su oni zamislili.

Shvatila sam da od kada sam se prestala družiti s ljudima koji mi stvaraju stres, da mi je kvaliteta života puno bolja, pozitivnija i okružena boljim ljudima. Moji prijatelji su moja inspiracija i to je upravo ono što bi trebali biti jedni drugima – INSPIRACIJA, oslonac, a ne kamen spoticanja i kretnje unazad.

Moj krug prijatelja čine najrazličitiji ljudi na svijetu na koje sam iznimno ponosna jer rade ono što vole i time mene potiču da radim i želim još više. Koji se vesele svakoj mojoj novoj nagradi za blog, svakom novom priznanju ta moj rad i zahvalnici.

Pustite priče onih koji vam kažu da imate previše ambicija, imala sam takvih „prijatelja“. Za mene oni zapravo nisu prijatelji, barem ne više. Takve osobe sam maknula iz svog života i nikada se nisam osjećala bolje zapravo. Pravi prijatelj je inspiracija i vjeruje u tebe, a ne kamen spoticanja.

Okružiti se ljudima koji žele biti bolji, s kojima mogu ja biti bolja, je iskreno sve što donosi sreću, sve materijalno je samo kratkoročno ovdje i nestaje brže nego li je došlo.

 

Pssst! Nivesine avanture pratite i na njezinom blogu!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here