Izviđačko zimovanje u Bijelniku

 Bijelnik je tek 15-ak kilometara udaljen od Petrinje prema Hrvatskoj Kostajnici. Predivna priroda okružuje ovo selo. Kamen temeljac većine ovih kuća je od ruševina Gradine. Tek ponegdje znakovi života. Sreli smo jednog Dalmatinca kojemu je žena odavde pa se nakon života na brodu rado šeće ovim brdima. Kupio je i susjednu zemlju. Uživa u miru i prirodi. Zaljubio se u Banovinu. Upoznali smo i staricu koja nam je sama ukratko ispričala svoju priču. Pomalo sjetno i tako životno s nekoliko uzdaha jednostavnim riječima crtice njenog života ostale su u zraku dok je sama sa štapom nastavila po putu prekrivenim snijegom. Umotana u šal i vestu s rupcem na glavi podsjećala je na neka prošla vremena. Pastor Žarko Jelić srdačno nas je dočekao u kampu Riječ života. Od 3. – 6. 1. šesnaest petrinjskih izviđača družilo se na zimovanju s više od šezdeset izviđača iz Velike Gorice i Siska. Pojava djece i žamor njihovih glasova oživjela je selo. Smjestili smo se, a djeca su odmah izletjela van. Puhao je hladan vjetar no svi su željeli dotaknuti ovcu, malog šarenog janjića i podragati magarca. Nije to više svakidašnji prizor. Tako je započelo naše zimovanje. Djeca su provodila vrijeme na zajedničkim radionicama gdje su: naučili šifrirano pismo, šivali torbice, pleli kapice od vune, natjecali se u kvizovima, igrali izviđačke igre i kuhali i servirali hranu. Patrole petrinjskih izviđača Vukovi i Risovi istraživali su okolna brda u potrazi za ostacima stare utvrde iz 16. stoljeća, velikom spiljom i zamrznutim slapom. Učili su kako zapaliti vatru bez šibica u zimskim uvjetima, učili vezanje čvorova, kao se orijentirati na karti i kako se koristiti voki – tokijem. Najslađe im je bilo igrati se jeke i zavijati poput vukova. Ideja je da svaki izlet doživimo kao malu avanturu u kojoj otkrijemo nešto novo, o prirodi, ljudima… Ipak, najčešće o sebi. I mi odrasli smo istraživali. U Bijelniku smo između dva brda otkrili predivan zaleđeni slap. Divili se carstvu paprati dok nas je slijed misli odveo puno dalje od ovih brda. Čitajući kartu otkrili smo da u blizini ima i spilja pa smo se odvažili kanjonom uzvodno. Hodajući po strmini hvatali smo se i za korijenje i za drveće a onda smo ugledali crnu rupu pred vrhom. Fora je zaći u spilju. Valjda je to neki iskonski osjećaj sigurnosti. U ovoj se moglo i uspraviti, a i prilično je prostrana. Vidjeli smo tragove raznih životinja ali i čovjeka. Bili su tamo stol i klupica za odmor iz tko zna kojeg vremena. Djeca ne mogu do spilje, barem ne ovim putem. Jednostavno je prestrmo za njih. Natrag smo se vraćali preko vrha pa kroz usjek. Uvijek se tako dobro osjećamo nakon šetnji. Treći dan u prirodi zaista promijeni čovjeku perspektivu. Opušteni i mirni s osmjehom cupkali smo stazicom prema kampu. Nakon takvih šetnji, pomalo promrzli, uvijek se ugodno ugrijati u kampu uz šalicu čaja. Naša kuharica Mirjana pobrinula se i da nikad ne budemo gladni. U igri i druženju ostvarili smo nova prijateljstva. Djeca su se osamostalila u svakodnevnim aktivnostima. Nije nedostajalo zabave u večernjim aktivnostima gdje su plesali zumbu i razne plesove, pjevali pjesmice ponavljalice i smijali se, igrali društvene igre, gledali film „Koko i duhovi“… Svaki su se dan u dogovoreno vrijeme čuli s roditeljima. Prije spavanja porazgovarali bismo o tome kako smo proveli dan. Iako su svaku večer bili umorni bili su i jako uzbuđeni. Neki su prvi put tako spavali bez roditelja umotani u vreće za spavanje pa im je zato starješina Igor uz glazbenu podlogu čitao opuštajuće priče. Nakon odslušane priče čulo se samo disanje. Svi bi utonuli u san i mirno spavali do jutra. Nisu igrali igrice na mobitelima. Vrijeme im je od jutra do večeri bilo ispunjeno druženjem, aktivnostima ili malim zaduženjima pa im mobiteli i tableti nisu nedostajali. Najviše im je nedostajao snijeg. Tako su barem svi napisali na listiće zadnji dan. Iako je snijeg pomalo pao svaki dan i zabijelio livade i brda nije ga bilo dovoljno za sanjkanje i grudanje. No, još ima vremena za grudanje, zima tek dobiva svoju snagu. Zimovanje je svima brzo prošlo i djeca su se puna dojmova vratila kući u Petrinju. Izviđači uče korisna znanja, važna za život. Poštuju i vole prirodu. Izgrađuju prave vrijednosti. Hoće li se sjećati ovog izviđačkog zimovanja? Jesmo li prenijeli onu iskru na njih? Vjerujemo da jesmo, a vrijeme će pokazati.

OI Kupa Petrinja

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here