Cure, hoćemo li dobiti Studentski dom u Petrinji?

Autor: Miroslav Šantek Cobra

Kao da je neki veliki kamion udario u neko drugo vozilo ili u drvo – tako je moj susjed opisao zvuk koji je čuo. Zvuk koji je proizveo “konačni pad” drvene barake pored nekadašnje OŠ Ivan Rukavina Siđo u Petrinji – čiji bivši učenici su u njoj naučili prva slova i brojke i mnoge stvari koje znaju u životu. U toj baraci – poklonu Grada Zagreba Petrinji još šezdesetih godina je djelovala osnovna škola dok se nije izgradila nova a nakon odlaska učenika ti drveni zidovi su pamtili sport i glazbu. Naime u njoj su desetljećima svoje živote provodili petrinjski limenjaci – muzičari iz Gradske limene glazbe Petrinja i stolno tenisači, ovi zadnji još do prije manje od desetak godina kad su i oni s velikom tugom morali iseliti iz ovog objekta kojeg nitko nije obnavljao ni popravljao. Nikoga nije bilo briga za baraku. Na kraju su je napustili jer je postala opasna i u ruševnom stanju. Zaključali su je i ostavili štakorima i zubu vremena da ju sruši. Ova nova poslijeratna hrvatska pamet se lijepo podijelila. Sjeli likovi za neki stol i rekli što je čije i tko upravlja time. Tako postoji državno vlasništvo, županijsko i gradsko. U slučaju barake, županija ju je trebala održavati. A nije. Prošlog ožujka, pod težinom snijega još jedne teške zime koju je pretrpjela srušila se uz već spomenuti zvuk. Osim nas okolnih stanara Brezja limenjaka i sportaša koji smo bili vezani za nju nitko nije previše tugovao. Osim PS portala mediji nisu ni registrirali njenu smrt. Koga briga za neku staru baraku koja je pružila znanje tisućama Petrinjaca. A s druge strane razumljivo je. Nije ju obišao nijedan političar od bezbrojnih političkih stranaka koje aktivno djeluju, da “da izjavu”. I bolje je. Kad je snijeg okopnio,  labudovi odletjeli, a Hasan – aga i dalje bolovao u ranama ljutim, došli su bageri i uz pomoć djelatnika OŠ Dragutina Tadijanovića odvezli smeće i ostatke tog objekta. Nitko nije mogao ni pomisliti da će se pojaviti nova priča.

Nekadašnja stara baraka
Mjesto izgradnje budućeg studentskog doma u Petrinji

Naime, još ljetos, kad su stanari preko puta bivše barake krenuli u energetsku obnovu svoje zgrade – Učiteljskog fakulteta, procurila je informacija da postoje veliki izgledi da se na mjestu nekadašnje barake izgradi studentski dom. Kad se energetska obnova završila i kad je gotove radove obišao rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras u listopadu je potvrdio te dotadašnje glasine, a prošlog prosinca je u Sisku potpisan sporazum o izgradnji studentskog doma u Petrinji, kojeg su potpisali rektor Damir Boras i sisačko-moslavački župan Ivo Žinić, a koji je prvi  takav sporazum između Sveučilišta u Zagrebu i jedne županije. Sporazumom je definirano da će Sisačko-moslavačka županija izraditi svu nužnu dokumentaciju za dom, kojeg će koristiti studenti petrinjskog Odsjeka Učiteljskog fakulteta, a Sveučilište će aplicirati za sredstva iz fondova EU. Vrijednost objekta sa 70 ležajeva, u sklopu kojeg će biti i studentski restoran je oko20 milijuna kuna. Za tu je potrebu fakultetu susjedna Osnovna škola Dragutina Tadijanovića u Petrinji već donirala parcelu za dom. Tu informaciju su župan i rektor obznanili uživo svim uzvanicima na tradicionalnom predblgdanskom domjenku u sisačkoj Panoniji.

Sporazum Sveučilišta u Zagrebu i Sisačko moslavačke županije o izgradnji studentskog doma u Petrinji

Danas, na jutarnjoj kavi u prepunom kafiću usred Petrinje skupina studentica s petrinjskog faksa je pokušala naći mjesto za sjesti i srknuti kavicu. Nisu uspjele. Otišle su dalje. One su dio od petstotinjak studenata na ovom falkultetu – nađe se i poneki muški student, naravno, ali većina su djevojke. Ideja o izgradnji studentskog doma za ove cure koje svojom pojavom krase i pomlađuju ovaj stari grad je svakako dobra i poželjna. Samo da se ostvari. I na neki način nastavi život stare barake.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here