dok se nebo razilazilo

Foto: Cobra

razilazili su se i oblaci
i godišnja doba su putovala
svemirskim vremeplovom
tiho i nečujno kao barke
razrijeđenom morskom tintom
ugrabili smo zalogaj tišine
ispleli odijelo za neko drugo sutra
miješanjem boja i klime
zaradili smo život na zemljinoj kori
sutra kada nas pritisne teret minuloga
sjećanja će stvoriti jezero slika
kojima ćemo kupati uspomene
ne dozvoliti da sve ono što nas je dotaklo
ishlapi blijeđenjem i zaboravom
i zato..kada se nebo ponovo rastvori
treba uprijeti pogled između njegovih pora
tu spava sve spremljeno..sakriveno
od grubosti nepoznatih pogleda
priroda jedina vraća istom mjerom
ljubav za ljubav..rat za rat
bez dugova i kratkoročnih kredita
shvatiti da život je samo jedan prizor
da za njega ne postoji repriza
umješnost je umirenih sobom
onih što tragaju da se pronađu iznutra
zastave na vjetru tiho putuju nebom
mlijeko se oblaka miješa sa medom
ništa savršenije nije od toga
biti u harmoniji sa sobom i svijetom
upravo tu..upravo sada..
jer ne postoji garancija za drugo sutra
samo težnja da sa ovih dasaka odemo kao ljudi

Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here