16 unazad: Prvo petrinjsko digitalno Vincekovo

U siječnju 2003. malo je digitialnih fotoaparata bilo u opticaju u našim krajevima. Bila je to nova i vrlo skupa tehnologija koja se zbog prirode mog posla našlau mojim rukama 2002. godine. Otad je taj Canon ostavio gomilu digitalnih zapisa, zaustavio vrijeme i događaje i pohranio ih u fotoarhivu. Tako su i neki događaji prvi put u povijesti postali “digitalni” – ovo je jedan od njih.

Svaki pravi vinogradar koji drži do sebe i svog truda, otputit će se za Vincekovo u gorice, svome vinogradu; vrijedi to i za vikendaše koji imaju tek brajdu. Sveti je Vinko danas, jedan od pet zapovijedanih vinogradarskih blagdana uz kojeg je i precizno propisan obred koji valja obaviti. Pa dakle, bez obzira na studen, dubok snijeg ili kadkad i raskvašenu zemlju, mora se doći do trsa; tu će gazda ritualno odrezati nekoliko, uglavnom tri grančice s tri pupa, koje će potom staviti negdje u kući uz prozor da bi se nagađalo, kad grančice potjeraju, kakva će biti godina.  Orezani se trs potom obredno poškropi – “krsti” starim vinom te se izvjese kobasice, koje znakovito naznačuju želju za plodnošću i dobrim urodom. Sve je to po pučkoj navadi praćeno pjesmom i svirkom, a kako pravi domaćini nikada ne idu u vinograde sami, to će odmah počastiti nazočno društvo. Kuša se i staro i mlado vino, po potrebi i nadolijevaju bačve, priprema slastan zalogaj već prema običajima kraja, od pečene slanine, preko šarana do srnećeg paprikaša. Jasno da se takva zabava protegne i do duboko u noć – tako nalažu vinogradarski običaji.

22. siječnja 2003. put me je odveo u snijegom zavijenu Hrastovicu – selo tik pored Petrinje prema jugu, a koje se oduvijek dičilo vinorodnim brežuljcima. Jedan Petrinjac, Zvonko Belošević u Hrastovici je izgradio vinograd i pozvao svoje prijatelje i druge vinogradare da obilježe Vincekovo po starim vinogradarskim običajima. Za tu prigodu pozvan je i tadašnji petrinjski svećenik Ptiček koji je pri dolasku sletio s ceste automobilom u snijeg pa su ga morali izvlačiti iz neprilike, ali sve se na kraju dobro završilo. Vesela ekipa se uz pjesmu i gitarsku pratnju okupila u, nažalost, nikad otvorenom izletištu u kući Augustinović na samom kraju Hrastovice prema sv. Duhu i uputila se pješke prema obližnjim brežuljcima gdje su “krstili” i orezali trsje, vješali kobasice, a nakon svečanog obreda nastavili s druženjem do kasno u noć.

Tih godina petrinjski vinogradari su bili vrlo aktivni i često su znali organizirati raskošne zabave u Hrvatskom domu ali vremenom sve je to poprilično zamrlo.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here